Postoje večeri koje cijela zemlja gleda u isto vrijeme. Te 1989. godine, pred televizorima se sjedilo mirno, s papirom i olovkom u ruci, jer su se bodovi brojali ručno i svaki glas se pratio s…
Kada se pominje sarajevska scena osamdesetih, prvo se obično pomisli na energiju i humor. Ali postojala je i druga strana, tiša i nježnija, i nju je najbolje predstavljala Crvena jabuka. Njihove pjesme bile su melodične,…
Sredinom osamdesetih iz Sarajeva je stigao zvuk koji je bio mlad, glasan i pomalo drzak. Plavi orkestar nije tražio dozvolu ni od koga. Došli su s pjesmama koje su se pjevale odmah, uglas, i s…
Kada bi Tereza zapjevala na festivalu, nastupala je ona posebna vrsta tišine, ona koja zna da dolazi veliki glas. Tereza Kesovija bila je umjetnica u pravom smislu: glas koji je mogao sve, od šansone do…
Neki pjevači traže orkestar, Arsenu je bila dovoljna gitara i tišina. Kada bi počeo pjevati, u dvorani bi se mogao čuti zidni sat: toliko su ljudi htjeli da čuju svaku riječ. Jer Arsen Dedić nije…
„Ne cvikaj, generacijo!", rečenica koja je bila više od naslova pjesme: bila je stav. Kada je pulsko Atomsko sklonište početkom 1978. objavilo prvi album, čitava jedna generacija je prepoznala sebe, grad, more, beton, nestrpljenje i…
Kada su početkom sedamdesetih po televiziji zasvirale one orgulje, one elektronske, ozbiljne, zapadne, u mnogim dnevnim sobama nastupila je tišina. Šta je ovo? A onda bi uslijedio glas, pa bend, pa ona melodična oluja, i…
Prvi takt i zna se: ovo nije obična gitara. Ovo je gitara koja pjeva, koja tuži, koja igra oro. Leb i sol, bend iz Skoplja, donio je u jugoslovenski rok nešto što niko prije nije…
Kada bi se upalila svjetla i kada bi se čuo prvi akord, dvorana bi znala: sada ćemo pjevati svi. Prljavo kazalište bilo je bend koji je imao rijedak dar, pjesme koje su se učile od…
Kravata uska koliko dva prsta, šišanje koje je bunilo roditelje i pjesma koja je zvučala kao da je stigla s drugog planeta. Kada su na malim ekranima početkom osamdesetih pojavili se Idoli, mnogi stariji nisu…
