Kada su početkom sedamdesetih po televiziji zasvirale one orgulje, one elektronske, ozbiljne, zapadne, u mnogim dnevnim sobama nastupila je tišina. Šta je ovo? A onda bi uslijedio glas, pa bend, pa ona melodična oluja, i publika bi shvatila: nešto novo je došlo. To su bili Korni grupa, bend koji je našoj muzičkoj sceni otvorio prozor koji se više nije zatvorio.
Iza svega stajao je Kornelije Kovač, kompozitor, pijanista i čovjek s ušima ispred svog vremena. Njegove pjesme imale su ono rijetko: i umjetničku ambiciju i refren koji pamti i ko ne zna note.
Zvuk koji je dolazio iz velikog svijeta
Korni grupa nastala je krajem šezdesetih i brzo postala bend o kojem se pričalo kao o „našem odgovoru” na velike zapadne sastave. Orgulje, gitare, složene harmonije i pjesme koje su trajale duže od tri minuta, to je tada bila odvažnost. Ali publika je bila spremna: dvorane su punili, a ploče kupovale.
Pjesme poput „Kuda ideš, svete moj” postale su klasika od prve emisije. U njima je bilo sve: i rok energija i onaj balkanski melos koji se nije dao sakriti. Ko ih je čuo tada, taj ih nosi u sebi i danas, kao dio zvučnog zida vlastitog odrastanja.
„Moja generacija”: Eurovizija i veliki svijet
Godine 1974. Korni grupa je predstavljala Jugoslaviju na Euroviziji s pjesmom „Moja generacija”. Bila je to prilika da naša muzika stane na veliku evropsku scenu, i bend ju je uzeo ozbiljno, s pjesmom koja je imala i snagu i stil. Za nas kod kuće, to je bio događaj: cijela zemlja sjela je pred televizore da gleda „naše”.
A i ranije i kasnije, Kornelije Kovač pisao je pjesme koje su postajale šlageri za druge velike pjevače, jer je znao ono najvažnije: melodija koja se pjeva srcem, uvijek nađe put.
Da li ste znali? Korni grupa bila je među prvima na jugoslovenskoj sceni koja je u rok uvela elektronske orgulje i složenije aranžmane, pa se danas, s pravom, smatra jednim od temelja cijele naše rock škole.
Uz koje trenutke se sjećamo Korni grupe
Bend se pamti po pjesmama, a i po trenucima s njima:
- festivali na kojima su „uzimali” nagrade redom;
- televizijski nastupi koje je čekala cijela kuća;
- preslušavanje ploča kod drugova s gramofonom „za specijalne prilike”;
- Eurovizija 1974. i bodovi koji su se brojali na prste;
- ponos što je „naš” bend svirao onako kako se svira u svijetu.
To je bila muzika koja je podizala mjeru, i svi koji su došli poslije, na toj su mjeri gradili.
Pioniri koji su ostali temelj
Godine idu, bendovi se mijenjaju, ali pioniri ostaju. Korni grupa danas stoji na početku svake priče o našem roku: oni su bili prvi veliki dokaz da se iz ovog kraja može izaći sa zvukom koji svijet razumije, a da se ne izgubi glas rodnog kraja.
Za nas koji smo raspršeni po svijetu, njihove pjesme su i dalje sastanak: čuje se uvod, i već znamo, ovdje sjede ljudi s istim sjećanjem.
A kako se vi sjećate Korni grupe? Da li ste pratili Euroviziju 1974. i koja vam je njihova pjesma najdraža?
Pročitajte i: Indexi · Bijelo dugme · Zdravko Čolić
