Ima glasova koji, čim ih čujete, u trenu vas vrate na neko ljeto, na neku ljubav, na neku pjesmu koja je svirala sa kasetofona dok je svijet djelovao jednostavnije. Glas Zdravka Čolića jedan je od takvih. Za mnoge iz regiona i dijaspore, njegove pjesme nisu samo hitovi, one su zvučna kulisa cijelih života, prvih zaljubljivanja i beskrajnih ljetnih večeri. A ono najljepše? Čola i danas puni dvorane, kao da vrijeme nad njim nema moć.
Zdravko Čolić rođen je 1951. godine u Sarajevu, gradu koji je iznjedrio mnoge velike muzičare. Ali malo ko je uspio ono što je uspio on, da od prvih nastupa izraste u najveću zvijezdu jugoslovenske estrade i da tu poziciju zadrži decenijama, kroz sve promjene vremena i ukusa.

“Gori vatra” i put na Euroviziju
Veliki proboj Čola je napravio pjesmom “Gori vatra”, s kojom je 1973. godine predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji. Bio je to trenutak u kojem je publika prepoznala novu zvijezdu, mladića s neodoljivom scenskom energijom i glasom koji je jednako lako nosio i baladu i ritmičnu numeru. Od tog momenta, karijera je krenula uzlaznom putanjom koja se činila nezaustavljivom.
Ono što je Čolu izdvajalo bila je kombinacija dara i pravih saradnika. Sarađivao je s Goranom Bregovićem, jednim od najznačajnijih autora tog doba, i iz te saradnje rodile su se neke od pjesama koje i danas znaju napamet i oni koji ih tada nisu ni doživjeli.
Da li ste znali? Krajem 1970-ih Čola je krenuo na veliku turneju, a njegov koncert na stadionu Crvene zvezde u Beogradu okupio je ogromnu publiku, bio je to jedan od događaja koji su potvrdili da je riječ o istinskoj estradnoj legendi.
Hitovi koji ne stare
Teško je nabrojati sve pjesme koje su obilježile njegovu karijeru, jer se čini da svaka generacija ima svoju “Čolinu” pjesmu. Ipak, neki naslovi izdvajaju se kao apsolutni klasici koje i danas svi pjevaju uglas:
- “Ti si mi u krvi”
- “Živiš u oblacima”
- “Zvao sam je Emili”
- “Glavo luda”
- “Gori vatra”
Svaka od ovih pjesama nosi svoju priču i svoju publiku. Neko se uz “Zvao sam je Emili” prvi put zaljubio, neko je uz “Glavo luda” preživio prvo slomljeno srce, a “Ti si mi u krvi” i danas je jedna od onih numera koje podignu cijelu dvoranu na noge čim krene prvi takt.
Nadimak koji zna cijeli region
Malo je umjetnika čiji nadimak postane poznatiji od zvaničnih titula. “Čola” je upravo takav, jedna kratka riječ koja u cijelom regionu znači samo jedno. U tom nadimku ima topline, bliskosti, osjećaja da je riječ o nekome ko je dio porodice, a ne samo o zvijezdi s velikih plakata.
Ono što najviše zadivljuje jeste njegova dugovječnost. Dok su mnoge zvijezde dolazile i odlazile, Čola je ostao. I danas puni dvorane, a njegovi koncerti okupljaju i one koji su ga slušali u mladosti i one koji su tek kroz roditelje otkrili njegove pjesme. To je rijetka vrsta veličine, ona koja se prenosi s koljena na koljeno.

Možda je tajna u tome što je Čola uvijek pjevao o onome što svi osjećamo: o ljubavi, čežnji, radosti i tuzi. Njegove pjesme nisu vezane za jedno vrijeme jer govore o stvarima koje su vječne. I zato, kad danas na nekom slavlju ili u autu krene “Ti si mi u krvi”, svi znamo riječi, bez obzira na godine.
A koja je vaša Čolina pjesma? Ona uz koju ste se zaljubili, plesali na svadbi ili pjevali iz sveg glasa na putovanju? Napišite nam u komentarima, sigurni smo da će lista biti duga i puna lijepih uspomena.
Pročitajte i: Bijelo dugme · Lepa Brena · Splitski festival