Školski dan se sastojao od velikih stvari poput ocjena i ispitivanja, ali se pamti po sitnicama. Po pernici koja se otvarala uz određeni zvuk, po nalivperu koje je curilo u najgorem trenutku i po užini umotanoj u papir koja je čekala veliki odmor.
Ti predmeti bili su dio svakodnevice svakog đaka. Nisu vrijedili mnogo, ali su se čuvali, mijenjali i pokazivali, a nova pernica na početku školske godine bila je razlog za pravo malo uzbuđenje.
Nalivpero i borba s mastilom
Pisanje nalivperom bilo je obavezno, a to je donosilo svoje izazove. Mastilo se punilo iz bočice ili patronom, a prsti su gotovo uvijek nosili plave tragove.
Mrlja na svesci bila je ozbiljan problem, jer se nije mogla obrisati. Postojali su razni trikovi da se sakrije, ali iskusno oko nastavnika ih je prepoznavalo bez teškoća.
Sveske, dnevnik i ocjene
Sveske su se držale uredno, a rubrike su se podvlačile lenjirom. Uredan rad donosio je bolju ocjenu, pa se pisanju posvećivala pažnja koja je danas rijetka.
Dnevnik je bio predmet koji je izazivao strah. Njegovo otvaranje na početku časa značilo je da će neko biti prozvan, pa bi u učionici zavladala tišina dok se ne pročita ime.
Da li ste znali? Lijepo pisanje bilo je poseban dio nastave u nižim razredima, a uredan rukopis ocjenjivao se odvojeno, pa su se đaci vježbali u pisanju slova po zadatim oblicima.
Šta je sve bilo u torbi
Sadržaj školske torbe bio je gotovo identičan kod svih:
- pernica s perom, olovkama i gumicom;
- sveske umotane u papir, s uredno ispisanom naljepnicom;
- užina, najčešće sendvič i voće;
- lenjir i šestar koji su se stalno gubili;
- knjige koje su bile teže nego što je trebalo.
Torba je bila teška, ali se nosila svaki dan bez razmišljanja.
Veliki odmor
Odmor je bio najvažniji dio dana. Tada se jelo, trčalo po hodniku i dogovaralo šta se radi poslije škole. Petnaest minuta djelovalo je kao mnogo više.
Užina se često dijelila ili mijenjala. Onaj ko je imao nešto posebno bio je omiljen, a razmjena hrane bila je ozbiljan društveni čin s vlastitim pravilima.
Prvi dan i nove stvari
Početak školske godine imao je poseban ritual. Kupovale su se sveske, umotavale u papir i označavale naljepnicama s imenom i predmetom.
Taj posao obavljao se kod kuće, obično uz pomoć roditelja, dan ili dva prije prvog časa. Bio je to način da se uđe u novu godinu spremno i uredno.
Torba koja se nosila godinama
Školska torba nije se mijenjala svake godine. Kupovala se da traje, pa se popravljala i krpila kada bi popustio šav ili kopča.
Zbog toga je svaka torba imala svoju historiju. Na njoj su se vidjele godine korištenja, a ponekad i imena ili crteži dodani tokom dosadnih časova.
Sitnice koje se pamte
Danas su sveske i pribor drugačiji, a mnoge stvari su nestale iz upotrebe. Ipak, ljudi koji pamte to vrijeme mogu opisati svoju pernicu do detalja.
To pokazuje koliko su obični predmeti važni za sjećanje. Oni su bili uz nas svakog dana, pa nose više uspomena od mnogih većih i skupljih stvari.
