Sjećate li se onog osjećaja iščekivanja? Škola je ključala, vježbalo se danima, birale se najbolje, uvježbavale figure i pjesme. A onda bi došao 25. maj — dan kada se činilo da cijela zemlja diše u istom ritmu. Djeca u svečanim uniformama, zastavice, muzika, i ona palica koja je putovala od ruke do ruke, od mjesta do mjesta, noseći nešto što je bilo mnogo više od predmeta. Bio je to Dan mladosti, i pamte ga svi koji su ga doživjeli.
Za mnoge od nas, Dan mladosti nije priča o politici — to je priča o djetinjstvu, o školskim danima, o zajedništvu i o onom posebnom uzbuđenju kada si dio nečeg velikog. Bio je to praznik kretanja, mladosti i okupljanja, koji je na jedan dan povezivao mjesta od sjevera do juga.
Štafeta koja je putovala kroz cijelu zemlju
Središte proslave bila je Štafeta mladosti, ranije poznata i kao „Titova štafeta”. Njeni počeci sežu u 1945. godinu. Štafetna palica nošena je kroz cijelu zemlju, iz ruke u ruku, kroz gradove i sela, dok konačno ne bi stigla na veliku svečanost. Predaja štafete odvijala se na velelepnoj priredbi na stadionu JNA u Beogradu, pred ogromnom publikom i uz svečani program.
Datum nije bio slučajan: 25. maj obilježavao se kao Dan mladosti, a bio je i službeni rođendan Josipa Broza Tita. Tako se u jednom danu spajalo slavlje mladosti i jedan simbol koji je okupljao ljude širom zemlje.
Da li ste znali? Svake godine izrađivan je potpuno nov, poseban dizajn štafete, pa je svaka od njih bila jedinstveno umjetničko djelo svog vremena.
Sletovi, priredbe i sjaj svečanosti
Uz štafetu su išle masovne priredbe i sletovi mladih — pažljivo uvježbane vježbe hiljada učesnika koji su svojim tijelima stvarali slike, slova i oblike na stadionu. Bio je to spektakl koji je oduzimao dah, plod dugih priprema i truda bezbroj mladih ljudi. Za učesnike je nastup bio ponos i uspomena za cijeli život, a za gledaoce prizor koji se pamtio dugo nakon što bi svjetla na stadionu utihnula.
Šta je Dan mladosti značio u svakodnevici
- Bio je vrhunac školske godine za mnoge pionire i mlade.
- Donosio je osjećaj zajedništva i pripadnosti nečem većem.
- Štafeta je povezivala mjesta širom zemlje, prolazeći kroz gradove i sela.
- Sletovi su bili prilika da se pokaže trud, disciplina i ljepota kolektivnog nastupa.
- Svaki novi dizajn štafete bio je mali umjetnički događaj za sebe.
Tradicija koja je trajala i poslije
Tradicija se nastavila i nakon Titove smrti 1980. godine — štafeta je i dalje putovala, a svečanosti su se održavale. Posljednja štafeta održana je 1988. godine, čime se zatvorio jedan dugogodišnji ciklus koji je obilježio djetinjstvo i mladost mnogih generacija. Vrijedno je spomenuti i da je 1987. godine bilo zabilježeno poznato razmimoilaženje oko dizajna plakata, za koji je bila zaslužna slovenačka grupa Novi kolektivizam — detalj koji i danas privlači pažnju onih koji se sjećaju tog razdoblja.
Kako god da se svako od nas odnosi prema tom vremenu, sjećanje na 25. maj za mnoge ostaje toplo i lično: vezano za drugarstvo, za uvježbavanje u dvorištu škole, za ponos roditelja i za osjećaj da smo, makar na jedan dan, svi bili dio iste velike priče.
A čega se vi sjećate? Da li ste nosili štafetu, nastupali na sletu ili gledali svečanost na televiziji? Podijelite uspomenu u komentarima — svaka je dragocjena.
Naslovna fotografija: Unknown authorUnknown author · Public domain · Wikimedia Commons