U svakoj kuhinji postojao je jedan predmet oko kojeg se okretao čitav porodični život: šporet. Na njemu se kuvalo za svadbe i za svakidan, pekle pogače i zimnica, grijala voda kada bi neko obolio. I u hiljadama kuhinja širom Jugoslavije taj šporet nosio je jedno ime: Gorenje.
Bilo je nešto svečano u tome kada bi kuća dobila nov šporet ili frižider. Dolazio je kamion, komšije su izlazile, unosilo se kroz prozor ako nije mogao kroz vrata, i onda se kuhala kahva, jer se moralo proslaviti. A kada je na aparatu pisalo Gorenje, znalo se: ovo će trajati.
Iz Velenja, s imenom koje je obećavalo vatru
Gorenje je izraslo iz Velenja, grada u Sloveniji poznatog po industriji i radničkoj disciplini. Kompanija, osnovana sredinom prošlog vijeka, razvila se u jednog od najvećih proizvođača bijele tehnike u ovom dijelu Evrope. Njihovi šporeti, frižideri, zamrzivači i mašine za veš našli su put u domove od Vardara do Triglava, i ostali tamo decenijama.
Ime je dobilo po selu Gorenje, gdje je fabrika osnovana, ali nama je govorilo sve: vatru, toplotu, kuću. A proizvodi su potvrđivali ono najvažnije, kvalitet koji se nije morao hvaliti. Dovoljno je bilo vidjeti majku kako na tom šporetu pravi nedjeljni ručak, i sve je bilo jasno.
Kuhinja kao centar svijeta
U našim kućama kuhinja je bila najvažnija soba: u njoj se jelo, pričalo, radilo zadaću, primalo goste i rješavalo sve. A bijela tehnika bila je njeno srce. Frižider na koji su se lijepile sličice i fotografije, šporet na kojem je zimska čorba znala krčkati od jutra, mašina za veš koja je, kada bi došla, oslobodila majke od najtežeg posla.
I svi znamo onaj zvuk frižidera noću, kada zabruji pa umukne, a kuća ostane u onoj svojoj tišini u kojoj se najbolje spava. To je bila muzika doma.
Da li ste znali? Gorenje je s vremenom izraslo u kompaniju sa hiljadama radnika i fabrikama u više zemalja, a njihovi aparati i danas se prodaju širom Evrope, noseći ime jednog malog slovenačkog sela u domove cijelog kontinenta.
Uz koje trenutke se sjećamo bijele tehnike
Aparati su bili pozadina života, a sjećanja na njih su topla:
- zimska kuhinja u kojoj je šporet grijao i kuću i duše;
- frižider u koji se „samo zaviri” deset puta dnevno;
- prva mašina za veš, i svečanost kao za svadbu;
- majka koja poznaje svu dugmad na šporetu napamet, i u mraku;
- popravke koje je radio „onaj iz kraja”, i sve je opet radilo.
Bili su to aparati, ali su, zapravo, bili svjedoci cijelih života.
Ime koje je postalo mjera kvaliteta
Za našu generaciju, rasutu po svijetu, kuhinja djetinjstva ima i zvuk i miris i imena. A Gorenje je jedno od tih imena, dio ormara sjećanja u kojem se čuva: nedjelja, čorba, porodica za stolom. Kada danas negdje vidimo taj stari šporet u seoskoj kući ili na sajmu, zastanemo, jer vidimo više od metala.
Jer dom se ne pamti po kvadratima, nego po onome što se u njemu kuvalo. A kuvalo se, dobro.
A kakva je vaša kuhinja iz djetinjstva? Da li se sjećate onog šporeta i šta se na njemu najradije spremalo?
Pročitajte i: Zimnica i ajvar · Vegeta · Cockta
