Ima glasova koje prepoznamo već poslije jedne riječi. Takav je bio glas Branimira Johnnyja Štulića, pomalo hrapav, pomalo umoran, a opet nabijen nekom nježnošću koja se nije dala sakriti. Kada danas negdje zasvira Azra, mnogima od nas zastane dah, jer to nije samo muzika. To je miris zagrebačkih ulica, to su noći provedene u razgovoru do zore, to je mladost koja je vjerovala da su riječi važne. Azra nam je pjevala o životu onako kako smo ga zaista živjeli.
Zagreb, 1977. i dolazak novog vala
Azra je osnovana u Zagrebu 1977. godine, u vrijeme kada je novi val, ili novi talas, kako se govorilo, donosio svjež dah u muziku ovih prostora. Bio je to zvuk koji je odbacio suvišan sjaj i vratio se onome bitnom: energiji, iskrenosti i tekstu koji nešto znači. Azra je bila u samom srcu tog pokreta i vrlo brzo je postala jedno od njegovih najvažnijih imena.
U toj muzici bilo je nečeg gradskog i uličnog, ali i vrlo ljudskog. Azra nije pjevala odozgo, s neke visine; pjevala je iz sredine, iz gomile, iz onog dijela grada gdje se život osjeti najjače.
Johnny Štulić: pjesnik s gitarom
Frontmen Branimir Johnny Štulić bio je duša benda. Njegovi tekstovi bili su prava poezija ulice, istovremeno jednostavni i duboki, puni slika iz svakodnevice, ljubavi, čežnje i neke tihe pobune. Znao je u par stihova reći ono za šta bi drugima trebalo cijelo poglavlje. Upravo zato su njegove pjesme ostale žive: govorile su o osjećajima koji ne zastarijevaju.
Neke od tih pjesama postale su više od hitova, postale su dio zajedničkog rječnika cijele generacije:
- „Balkan”, pjesma koja je progovorila o pripadanju i korijenima;
- „Kad fazani lete”, jedna od onih melodija koje se pamte zauvijek;
- „Marina”, nježnost pretočena u stih;
- „A šta da radim”, pitanje koje smo svi barem jednom postavili sebi;
- „Gracija”, pjesma uz koju se i danas šuti i sluša.
Da li ste znali? Azra je objavila dvostruki album „Sunčana strana ulice”, djelo koje se i danas smatra jednim od najvažnijih izdanja ovdašnje muzike i pravim spomenikom benda.
Kultni status i tiho povlačenje
Azra je stekla kultni status, onaj koji se ne kupuje i ne pravi, nego se sam rodi iz iskrene veze između benda i publike. Njihove pjesme prelazile su iz ruke u ruku, s kasete na kasetu, iz sobe u sobu. Za mnoge su bile više od zabave, bile su prijatelj u teškim danima i saputnik u lijepim.
A onda se Johnny Štulić, u jednom trenutku, povukao i otišao u Nizozemsku. To povlačenje samo je pojačalo legendu. Ostavio je za sobom opus koji i dalje živi, pjesme koje nove generacije otkrivaju kao da su tek jučer snimljene. U njegovom odlasku ima nečeg pjesničkog, kao da je znao da najveće priče ostaju otvorene.
Zašto Azra i dalje živi
Muzika Azre nije ostarila jer nije govorila o modi, nego o čovjeku. Ljubav, sumnja, grad, prijateljstvo, čežnja, sve to i danas osjećamo jednako snažno. Zato kada se okupimo, kada neko uzme gitaru, gotovo uvijek se u nekom trenutku začuje Azra, i svi zapjevaju uglas, i mladi i oni koji su tu pjesmu slušali još kada je bila nova.
To je čarolija prave umjetnosti, spaja ljude preko godina i kilometara. Azra nam je ostavila poeziju koja se pjeva, i na tome ćemo joj zauvijek biti zahvalni.
A koja vas Azrina pjesma najviše dira i uz koju uspomenu je vezujete? Podijelite s nama u komentarima, jedva čekamo da pročitamo vaše priče.
Pročitajte i: Splitski festival · Lepa Brena i “Jugoslovenka” · “Valter brani Sarajevo”
