Postoje večeri koje cijela zemlja gleda u isto vrijeme. Te 1989. godine, pred televizorima se sjedilo mirno, s papirom i olovkom u ruci, jer su se bodovi brojali ručno i svaki glas se pratio s nevjericom. A onda se desilo ono što niko nije očekivao.
Grupa Riva iz Zadra odnijela je pobjedu na Pjesmi Eurovizije s pjesmom „Rock Me“. Bila je to prva i, kako se kasnije pokazalo, jedina pobjeda Jugoslavije na tom takmičenju. U kućama se skakalo, na ulicama se trubilo, a ujutro se o tome pričalo na svakom ćošku.
Bend koji je došao niotkuda
Riva nije bila veliko ime prije tog nastupa. Došli su iz Zadra, s energičnom pjesmom i pjevačicom Emilijom Kokić koja je na sceni djelovala potpuno sigurno. Nastup je bio jednostavan, bez velikih efekata, i upravo je to dobro leglo.
Pjesma je bila brza, vesela i lako pamtljiva. Nije pokušavala biti ozbiljnija nego što treba, a to je na takmičenju takve vrste često najveća prednost.
Noć kada se brojalo do kraja
Ko je gledao prenos, pamti napetost. Bodovi su stizali sporo, poredak se mijenjao, a nada je rasla tek pred kraj. Kada je postalo jasno da je pobjeda tu, uslijedilo je slavlje kakvo se pamti decenijama.
Pobjeda je donijela i obavezu. Sljedeće takmičenje organizovano je u Zagrebu, što je bio veliki događaj i prilika da se zemlja pokaže u najboljem svjetlu pred evropskom publikom.
Da li ste znali? Zahvaljujući pobjedi grupe Riva, Jugoslavija je naredne godine bila domaćin Pjesme Eurovizije, a takmičenje je održano u Zagrebu.
Kako se to pamti
Ta večer ostala je u sjećanju po detaljima:
- po komšijama koji su se skupili oko jednog televizora;
- po papiriću na kojem se ručno vodila tabela bodova;
- po tišini pred svaku objavu i vici poslije nje;
- po trubljenju automobila koje je trajalo do kasno;
- po novinama koje su sutradan planule s kioska.
Bio je to jedan od onih rijetkih trenutaka kada se radovalo bez zadrške i bez podjela.
Šta je pobjeda značila tada
Danas je teško objasniti koliko je jedno takvo takmičenje tada značilo. Televizijskih kanala je bilo malo, a veliki međunarodni događaji gledali su se zajednički. Uspjeh na takvoj sceni doživljavao se kao potvrda da zemlja pripada širem evropskom prostoru.
Zato se ta pobjeda nije slavila samo kao muzički rezultat. Slavila se kao dokaz da se može stati rame uz rame s onima koje smo gledali sa strane. Za publiku je to bio razlog za ponos koji je trajao mnogo duže od same sezone.
Kako se pamti jedna pjesma
Zanimljivo je koliko ljudi danas zna refren te pjesme, a da nikada nije posebno slušalo taj bend. Pobjeda je pjesmu upisala u zajedničko sjećanje, pa ona živi odvojeno od ostatka njihovog opusa.
To je sudbina velikih takmičarskih pjesama. One postanu oznaka za jednu godinu i jednu večer, i tako ostanu u pamćenju mnogo duže nego što bi same po sebi mogle. Za publiku je to i dalje podsjetnik na noć kada se slavilo bez razloga za podjele.
Zašto je ta pobjeda i dalje važna
Danas, kada je muzičkih takmičenja mnogo i kada se pobjede brzo zaborave, ova je ostala zapamćena. Ne samo zbog rezultata, nego zbog osjećaja koji je donijela.
Bio je to dokaz da se s male scene može doći do velike, i da je ponekad dovoljna dobra pjesma i hrabar nastup. Zbog toga se ta noć i danas prepričava kao jedna od najljepših televizijskih večeri.
