Postoje pjesme koje ne slušamo ušima nego rebrima, jer nam se zavuku pod kožu i tu ostanu decenijama. Za mnoge od nas takva je bila muzika Riblje Čorbe. Dovoljno je da negdje zasvira prvih par akorda i odjednom smo opet mladi, u nekom zadimljenom podrumu, na klupi u parku ili u sobi s posterima na zidu, dok se iz kasetofona probija hrapav, prkosan glas koji govori upravo ono što smo i sami mislili, ali nismo smjeli naglas. Ta muzika bila je naša tajna i naša hrabrost istovremeno.
Beograd, 1978. i rođenje jednog zvuka
Riblja Čorba osnovana je u Beogradu 1978. godine i vrlo brzo prerasla je okvire jednog grada. Postala je bend cijele zemlje, ime koje se prepričavalo od Vardara do Triglava, od velikih dvorana do malih klubova u kojima se jedva disalo od gužve. U vremenu kada je rok muzika bila mnogo više od zabave, kada je bila način razmišljanja i pripadanja, Riblja Čorba ponudila je nešto što je publika prepoznala kao svoje, iskrenost bez uljepšavanja.
Njihov zvuk bio je čvrst, direktan i topao u isti mah. Nije se skrivao iza kompliciranih aranžmana; udarao je pravo u srce i pravo u glavu. Upravo zato su ih voljeli i oni koji su tražili dobru svirku i oni koji su tražili tekst nad kojim će se zamisliti.
Bora Đorđević: pjesnik ulice
U središtu svega stajao je frontmen i tekstopisac Bora Đorđević, čovjek čije su riječi obilježile bend jednako koliko i gitare. Njegovi tekstovi bili su oštri, društveno-kritični, ali i puni humora, znao je jednom rečenicom nasmijati i naljutiti, raznježiti i probosti. Pisao je o malim ljudima, o ljubavi koja se komplikuje, o gradu, o pravdi i nepravdi, o svemu onome o čemu se u kafani priča do zore.
Bora je imao dar da svakodnevni govor pretvori u poeziju. Njegove pjesme zvučale su kao razgovor s drugom, a ne kao propovijed s pozornice. Možda je baš u tome tajna zašto ih i danas znamo napamet.
Da li ste znali? Bora Đorđević nije samo pjevao svoje tekstove, objavljivao ih je i kao poeziju, jer su njegove pjesme oduvijek bile jednako riječi koliko i muzika.
Pjesme koje pamti cijela generacija
Kada danas prelistavamo diskografiju Riblje Čorbe, kao da prelistavamo album porodičnih fotografija. Svaki naslov nosi neku uspomenu, neko ljeto, neku svađu i neko pomirenje. Evo samo nekih od onih koje su ušle u kolektivno pamćenje regiona:
- „Kost u grlu”, album koji je i danas sinonim za sirovu energiju benda;
- „Mrtva priroda”, jedno od djela po kojima ih pamtimo;
- „Lutka sa naslovne strane”, pjesma koja se pjeva uglas i danas;
- „Dva dinara, druže”, tekst koji je pogodio duh vremena;
- „Ostaću slobodan”, himna svakoga ko je ikada odbio da se prilagodi.
Bila je to muzika za igranke i za tihe večeri, za slavlja i za trenutke kada čovjeku treba neko da mu kaže da nije sam. Riblja Čorba bila je jedan od najpopularnijih rok bendova cijele Jugoslavije, a ta popularnost nije bila slučajnost, bila je zaslužena svirkom, tekstom i onim neuhvatljivim osjećajem da bend govori u ime svih nas.
Zašto ih i danas volimo
Vrijeme prolazi, mijenjaju se granice i naslovnice, ali dobra pjesma ostaje. Riblja Čorba ostala je jer nas podsjeća na dane kada smo vjerovali da muzika može promijeniti svijet, ili barem naše subotnje veče. Kad danas ta pjesma zasvira na nekom slavlju, i mladi i stari zapjevaju zajedno, i u tom trenutku nema godina, nema udaljenosti, ima samo zajedničkih uspomena.
Možda je baš to najljepše nasljeđe jednog benda: da nas i decenijama kasnije ponovo spoji. Hvala Ribljoj Čorbi što nam je dala riječi kada nam je najviše trebalo, i pjesme uz koje smo odrastali.
A vi? Koja pjesma Riblje Čorbe vas najbrže vrati u mladost i koju biste najradije podijelili sa nama? Napišite nam u komentarima, radujemo se vašim pričama i uspomenama.
Pročitajte i: Splitski festival · Lepa Brena i “Jugoslovenka” · “Valter brani Sarajevo”
