Ulazak u gramofonsku radnju bio je obred: miris kartona i vinila, redovi ploča u omotima koji su bili umjetnička djela sama za sebe, i onaj trenutak kada se ploča izabere, plati i ponese kući, s…
Onaj telefon, crni, s okruglim brojčanikom, koji se okretao prstom do posljednje cifre i puštao da se vrati sam. U hiljadama kuća i kancelarija taj aparat nosio je malo, diskretno ime na dnu: Iskra. I…
Zvuk otvaranja koji je značio sve: onaj psss pravi, duboki, znak da je stigla pjenušava voda. Knjaz Miloš, iz Aranđelovca, bio je mineralna voda s imenom koje je zvučalo kao istorija, i ukusom koji se…
Zvuk koji se čuo rano ujutro, prije svih drugih: zveckanje staklenih flaša u gajbi. Mlijeko je stizalo prije grada, hladno, s kapom masti na vrhu, i s tim mirisom počinjao je dan u hiljadama kuća.…
U svakoj kuhinji postojao je jedan predmet oko kojeg se okretao čitav porodični život: šporet. Na njemu se kuvalo za svadbe i za svakidan, pekle pogače i zimnica, grijala voda kada bi neko obolio. I…
Onaj zvuk kada se flaša otvori na terasi uoči utakmice. Ona pjena koja se mora sačekati da stane. I onaj prvi gutljaj, hladan kao planinski potok, poslije cjelodnevnog rada. Pivo u Jugoslaviji nije bilo samo…
Znalo se koje je jutro dobro: ono u kojem je na stolu stajao hljeb, maslac i ona teglica s plavim poklopcem. Lino lada se namazala onoliko koliko je majka dozvolila, a djeca bi pod stolom…
Zelenkasti omot, kora koja se lomi uz zvuk koji se pamti, i ukus banane i čokolade koji se skupa slažu kao stari bračni par. Bananice, čokoladne, bananine, neponovljive, bile su slatkiš oko kojeg su se…
Ujutro, prije škole, kuhinja je imala svoj ritual: šoljica, kašika, hladno mlijeko, i ona čuvena kutija iz koje se sipala smeđa magija. Jedan prah, dobra mješavina, i mlijeko koje nikome nije bilo slatko postalo je…
Omot koji se otvarao polako, s poštovanjem, jer se unutra nalazilo nešto ozbiljno: mekani biskvit, žele od narandže i sloj čokolade koji je držao sve zajedno kao ljubav. Jafa keks bio je slatkiš za prilike,…
