Jugoton: fabrika ploča u kojoj je snimljen zvuk jedne države

Ulazak u gramofonsku radnju bio je obred: miris kartona i vinila, redovi ploča u omotima koji su bili umjetnička djela sama za sebe, i onaj trenutak kada se ploča izabere, plati i ponese kući, s obje ruke, ravno, kao rođendanska torta. Jugoton je bio kuća u kojoj je sve to stanovalo: ime koje je značilo muziku.

Osnovan u Zagrebu odmah nakon rata, Jugoton je postao najveća izdavačka kuća bivše države, fabrika koja je štampala zvuk jedne epohe. Od narodnih pjesama do velikih rok bendova, od dječijih ploča do festivala, sve je to prošlo kroz njene prese. A mi smo to nosili kući i okretali do iznemoglosti.

Singlica: prvi muzički unos u život

Prije velikih albuma, postojale su singlice, one male ploče s jednom pjesmom po strani. Kupovale su se prve, jer su bile pristupačnije, i na njima su se stvarale prve zbirke. Djeca su singlice čuvala kao što se danas čuvaju dragulji: u posebnom redu, s posebnim pravilima pozajmljivanja (koja su, naravno, bila stroga).

A velike ploče, long plejke, bile su događaji. Kupovale su se za rođendane, za dobar džeparac, za kraj školske godine. Omot se proučavao satima: slike, stihovi, imena. Ploča se puštala od prve do posljednje trake, redom, jer se album sluša, kako on ima red, tako ga i mi poštujemo.

Zvuk koji se snimao kod nas: za sve nas

Snaga Jugotona bila je u tome što su mnoga naša najveća imena snimala upravo tamo: od zabavnih veličina preko rok legendi do novotalasnih buntovnika. Kada je bend želio da bude „ozbiljan”, znao je da je Jugoton jedna od najvažnijih adresa. A kada je izašla, cijela zemlja je znala istovremeno.

I zato su se ploče Jugotonovog pečata mogle naći od Vardara do Triglava, u svakoj boljoj sobi, na svakom gramofonu. To je bila muzička infrastruktura jedne zemlje: fabrika, umjetnici i milioni slušalaca, svi u istom ritmu.

Da li ste znali? Jugoton je decenijama bio među najvećim proizvođačima gramofonskih ploča u ovom dijelu Evrope, njegovi tiraži išli su u milionima, a neke ploče iz njegovih presa danas su među najtraženijim među kolekcionarima širom svijeta.

Uz koje trenutke se sjećamo Jugotona

Ploče su bile blago, a sjećanja na njih, topla:

• prva kupljena ploča, s vlastitim novcem, po vlastitom izboru;
• prepisi na kasete, da se ploča ne troši (i da se nosi u školu);
• omoti na zidovima soba, galerija jedne mladosti;
• pozajmljivanje s prijateljima, s ugovorima dostojnim banaka;
• igla koja je znala „preći” na sljedeću pjesmu kada se pleše pored gramofona.

Bila je to muzika koja se imala, fizički, u rukama, s omotom i s tim posebnim mirisom vinila.

Vinil koji se vraća

Za našu generaciju, raspršenu po svijetu, ploče su opet u modi, ali za nas one nikad nisu ni izašle. U mnogim domovima dijaspore i danas stoje police s pločama sa jugotonovskim pečatom: malo izgrebene, mnogo voljene. Kada se jedna takva pusti, ne čuje se samo muzika, čuje se cijeli jedan svijet.

Jugoton nas podsjeća da je zvuk jedne države ipak sačuvan, u vinilu, u sjećanju i u nama. Okrenimo još jednu.

A da li ste i vi imali svoju ploču iz gramofonske radnje? Koja je bila prva ploča koju ste kupili svojim novcem?