Bio je petak uveče, a to je značilo samo jedno, odlazak u video klub. Cijeli taj mali obred imao je posebnu draž: šetnja do kluba, pregledavanje polica prepunih kaseta, dogovaranje šta će se gledati i ono uzbuđenje dok se s izabranom kasetom vraća kući. Tamo je već čekala porodica, spremljen sok i grickalice, a pred svima veče kućnog bioskopa. Bila su to jednostavna, a tako dragocjena zadovoljstva.
Osamdesete godine donijele su u naše domove pravu malu revoluciju, video-rekorder. Uz njega je stigao i format VHS kasete, a s njim i potpuno nova navika: gledanje filmova kada mi to poželimo, u udobnosti vlastite dnevne sobe. Odjednom bioskop više nije bio jedino mjesto za film. Kućni bioskop postao je stvarnost, a večeri uz omiljene naslove dio svakodnevice.
Riznica na policama
Ubrzo su nikli i video klubovi, mala mjesta puna čarolije gdje su se filmovi iznajmljivali na kasetama. Police su bile poredane naslovima svih žanrova, a odabir filma za veče bio je pravi mali događaj. Razgledalo se, čitali su se opisi na omotima, pitalo za preporuku i vagalo između nekoliko naslova dok se ne bi donijela konačna odluka.
Za mnoge porodice, odlazak u video klub postao je nedjeljni ili vikend ritual. Bio je to osjećaj slobode izbora, sami ste birali šta ćete i kada gledati, bez čekanja na raspored. Ta mogućnost izbora, koju danas uzimamo zdravo za gotovo, tada je bila prava novina i vrijedno zadovoljstvo.
Da li ste znali? U video klubovima vladalo je jedno nepisano pravilo koje su svi poštovali, „premotaj prije vraćanja”. Kaseta se morala vratiti premotana na početak, kako bi sljedeći gledalac mogao odmah da uživa u filmu.
Veče uz film
Kada bi kaseta konačno bila u video-rekorderu, počinjao je najljepši dio. Cijela porodica ili društvo okupili bi se pred televizorom, ugasila bi se svjetla i veče bi pripadalo filmu. Bila su to okupljanja u kojima se uživalo zajedno, komentarisalo, smijalo, napeto pratilo i dijelilo utiske. Film je bio povod, ali pravo blago bilo je to zajedništvo.
Uz video klubove i VHS kasete vezuju se brojne drage uspomene:
- petak uveče proveden u biranju kasete na prepunim policama;
- okupljanje porodice i društva pred malim ekranom;
- prepoznatljivo šuštanje i onaj karakteristični zvuk premotavanja;
- grickalice i sok spremljeni za veče kućnog bioskopa;
- i osjećaj slobode da sami odaberemo šta ćemo gledati.
Bilo je tu i onih malih nezgoda koje danas izmame osmijeh, kaseta koja se „zamota”, slika koja zatreperi ili film koji neko nije premotao pa treba čekati. Ali baš te sitnice dio su čari tog vremena. One su činile doživljaj potpunim i ljudskim, drukčijim od današnje glatke i trenutačne zabave.
Dolazak video-rekordera u dom bio je pravi mali događaj. Nije to bio uređaj koji je imao svako, pa se često gledalo u društvu kod onoga ko ga je imao. Komšije i rođaci okupljali bi se na film, donosili grickalice i pravili prave male filmske večeri. Tako je video-rekorder, uz sve što je donio, postao i povod za druženje i zbližavanje. Kroz police video kluba prošli su filmovi svih vrsta, a svako je pronalazio ono što voli, od porodičnih naslova do onih koje su gledali samo stariji.
Kućni bioskop u srcu
Danas, kada negdje ugledamo staru VHS kasetu ili video-rekorder, u trenu se vratimo u te večeri. Sjetimo se mirisa dnevne sobe, glasova okupljene porodice i uzbuđenja dok se film upravo pušta. Bila su to vremena kada se zabava dijelila, kada se sjedilo zajedno i kada je i sam odlazak po film bio dio užitka.
Video klub i VHS kasete bili su mnogo više od načina da se pogleda film. Bili su mjesto okupljanja, izvor zajedničkih uspomena i simbol jedne tople, opuštene svakodnevice. Zato ih i danas pamtimo s osmijehom i toplinom u srcu.
A koji je bio vaš omiljeni petak u video klubu? Sjećate li se prvog filma koji ste iznajmili i večeri uz porodicu pred ekranom? Podijelite svoje uspomene u komentarima, premotajmo zajedno tu lijepu kasetu sjećanja.
Pročitajte i: Ćevapi, burek i Argeta · Pioniri Jugoslavije: “Danas kada posta… · “Valter brani Sarajevo”
