Zvuk koji se čuo izdaleka, prije nego što se vidio: duboko, strpljivo brujanje motora koji ne žuri jer nosi teret cijele jedne zemlje. FAP kamioni bili su radni konji Jugoslavije, od gradilišta do pijaca, od šuma do fabrika. Kada se kaže „kamion”, svi iz naše generacije vide isto: onaj FAP, s krovnim znakom i s vozačem koji zna sve.
Proizvedeni u Priboju, na jugozapadu Srbije, FAP-ovi su izlazili iz fabrike i odlazili na sve strane: u saobraćajna preduzeća, gradilišta, sela, planine. Bili su ponos domaće industrije, dokaz da znamo napraviti i veliko i jako, ne samo malo i okretno.
Teret koji je nosio smisao
U tim kamionima išlo je sve što je zemlja proizvodila i gradila: cigla za nova naselja, šljive za pečenje, drva iz planina, krompir s pijace rano ujutro, mašine za fabrike. FAP je bio dio svake priče o radu, i zato ga se pamti s respektom, kao što se pamti dobar alat.
A vozači? Vozači FAP-a bili su kasta: ljudi s maramom na vratu, s rukama koje znaju sve, i s pričama iz svih krajeva zemlje. U kafanama uz magistralu znali su se njihovi stolovi. A djeca u autima, kada bi FAP prošao pored, radila su ono što se radilo: ruka kroz prozor, znak za trubu, i truba koja odgovara. Sreća čista.
Škola koja se vidjela s magistrale
FAP je bio i škola: njegovi kamioni učili su zemlju šta znači industrija, fabrika koja zapošljava grad, proizvodi koji rade, inženjeri koji se školuju da bi projektovali još. Priboj i njegova okolina živjeli su s tom fabrikom, a njeni kamioni bili su ambasadori na točkovima, od Vardara do granice.
I kao i sva velika tehnika tog vremena, FAP-ovi su bili napravljeni da traju. Mnogi od njih, već kao oldtajmeri, i danas voze: na manifestacijama, u seoskim dvorištima, u sjećanjima onih koji su za volanom prešli pola života.
Da li ste znali? Kamioni FAP decenijama su bili osnova auto-prevoznih poduzeća širom bivše Jugoslavije, a fabrika u Priboju razvila je i sopstvene modele kamiona, što je tada, za jednu zemlju naše veličine, bio ozbiljan tehnički domet.
Uz koje trenutke se sjećamo FAP-a
Kamioni su bili dio pejzaža, a sjećanja su živa:
- truba koja odgovara na dječiji znak, radost bez granica;
- redovi kamiona na pijaci u zoru, s vozačima koji spavaju u kabinama;
- put na more, kada se FAP-ovi obilaze strpljivo, na uzbrdici;
- jutarnje brujanje iz daljine, znak da se dan u selu budi;
- stričevi i komšije vozači, s pričama iz svih krajeva zemlje.
Bili su to vozovi naših magistrala, spori, jaki i uvijek na pravom putu.
Radni konj koji se ne zaboravlja
Za našu generaciju, raspršenu po svijetu, zvuk teškog kamiona na magistrali i danas znači isto: neko negdje radi, nešto se gradi, nešto se nosi. To je slika jedne radne zemlje, i FAP je bio njen najpoznatiji simbol na točkovima.
FAP nas podsjeća da su velike stvari gradili ljudi s velikim teretom. I da se ponos ne nosi u džepu, nego se, nekada, vozio magistralom.
A kakve su vaše uspomene na FAP kamione? Da li ste znali vozača, ili ste i sami stajali za volanom?
Pročitajte i: Zastava 101 „Stojadin” · Fića, Zastava 750 · Ljetovanje na Jadranu
