Dugme „record” pritisnuto u pravom trenutku, jer omiljena pjesma počinje na radiju, a ko zna kada će opet. To je bila vještina: prst na dugmetu, dah zadržan, i nada da voditelj neće pričati preko uvoda. Kasetofon je bio mašina vremena i štednje: svaka pjesma koju smo „uhvatili” s radija bila je, naša, zauvijek, u džepu.
A onda je došao walkman, i sve se promijenilo. Muzika koja se nosi na ušima, koja ide s nama u školu, na trening, u autobus, na ljeto. Prvi put u istoriji čovječanstva: sopstvena zvučna kulisa sopstvenog života. I mi smo to znali, i nosili sa sobom svuda.
Kasete: ekonomija jednog vremena
Kaseta je bila novčanik muzike: kupovala se prazna, koristila pametno. Prepisivalo se s ploča kod drugova, s radija, s drugih kaseta, svaki prepis bio je poseban događaj, sa čekanjem, planiranjem i onom čuvenom mukom kada kaseta „zapne”. A omoti? Omoti su pisani rukom, flomasterom, s imenima bendova koji su značili sve.
I postojala je hijerarhija: C-60 za najdraže, C-90 za zbirke, C-120 za one koji vole rizik (jer se znalo: preduga kaseta, vremenom jede samu sebe). A kada bi se kaseta premotavala olovkom, jer se traka opustila ili zapetljala, to je bio operativni zahvat koji je svako znao, a niko nije učio.
Walkman: sloboda u kaseti
Walkman je donio ono što malo ko prije imao: ličnu muziku u pokretu. Sjećate li se prvih šetnji s walkmanom? Svijet postaje film, a vi ste glavni junak, sa sopstvenom muzikom. Autobus, ulica, planina, sve je imalo prateću muziku. Naravno, uz oprez: gledati i slušati značilo je i naviknuti se na to da vas neko doziva tri puta.
A za one koji su išli u školu u vrijeme walkmana, on je bio i status, i tajna, i najbolji drug. Jer šta je u kaseti, znao je samo vlasnik. A u kaseti je, obično, bilo sve.
Da li ste znali? Prvi walkman pojavio se na kraju sedamdesetih i za nekoliko godina osvojio svijet, a u našim krajevima bio je toliko tražen da se nabavljao „preko veze”, i smatrao jednim od najpoželjnijih tehnoloških darova jedne cijele decenije.
Uz koje trenutke se sjećamo kasetofona
Kasete su pratile sve, a sjećanja su živa:
- prepis pjesme s radija, i voditelj koji upropasti prvi takt;
- kaseta s omiljenim pjesmama za djevojku ili momka, najiskrenije pismo koje postoji;
- kasete u kolima, na svim putovanjima, do iznemoglosti premotavane;
- olovka u zupčaniku, univerzalni alat generacije;
- prvi walkman: svijet s muzikom, u koji se ulazi kao u film.
Bila je to muzika koja se pravila, čuvala i poklanjala, ručno, s ljubavlju.
Zvuk koji se premotava
Za našu generaciju, raspršenu po svijetu, šum kaseta, onaj mehanički, topli šum prije prve pjesme, zvuk je od kojeg zastane dah. Danas muzika teče svuda, bez granica i bez truda. Ali onaj osjećaj kada je kaseta bila puna, nova i tvoja, to se ne može skinuti s interneta.
Kasetofon i walkman podsjećaju nas na vrijeme kada je i muzika imala težinu: doslovno, u džepu, sa strane na koju je okrenuta. Premotajmo je, još jednom.
A kakve su vaše uspomene na kasetofon? Da li ste prepisivali s radija i pravili kasete s omiljenim pjesmama, i za koga?
Pročitajte i: Video klub i VHS kasete · Azra · Politikin Zabavnik
