Zvuk otvaranja koji je značio sve: onaj psss pravi, duboki, znak da je stigla pjenušava voda. Knjaz Miloš, iz Aranđelovca, bio je mineralna voda s imenom koje je zvučalo kao istorija, i ukusom koji se nije mogao pobrkati s ničim. Ljuta, pjenušava, čista, voda koja se pila s respektom.
Nije bila svaka prilika za Knjaza. Njega se točilo za goste, za slavlja, za one trenutke kada se htjelo pokazati da domaćin zna što je dobro. Flaša Knjaza na stolu bila je kao kravata kod odijela: znak da se situacija shvata ozbiljno.
Izvor u podnožju planine
Aranđelovac, grad u Šumadiji, sjedio je na izvorima koji su se koristili od davna, još od prve polovine devetnaestog vijeka. Voda iz tih izvora bila je prirodno bogata mineralima, pjenušava od prirode, i to se znalo širom zemlje. Ime Knjaz Miloš nosila je kao titulu: dostojanstveno, ozbiljno, sa stilom.
Ono po čemu se prepoznavao bio je taj ukus: malo ljut, jer prirodna mineralnost to čini, i ta pjena koja je u ustima znala pucketati kao mali praznik. Djeci se prvo možda i nije sviđala, „prejaka”, ali s godinama se naučilo: to je ukus prave stvari.
Voda koja je pratila slavlja
Knjaz se pio uz slavlja: rođendani, svadbe, državni praznici. Rashlađen, iz frižidera u koji se stavljao još od jutra, čekao je svoj trenutak. A kada bi se slavlje završavalo, znalo se: flaše Knjaza, poput ploča, svjedočile su o dobrom danu.
I postojala je ona mala dilema svakog doma: miješati ga s džemom od višanja ili piti čistoga? Obožavaoci oba tabora branili su svoj izbor sa strašću dostojnom većih tema. I danas se ta diskusija vodi, što samo pokazuje koliko nam je ta voda značila.
Da li ste znali? Mineralna voda Knjaz Miloš spada među najstarije brendove ovih prostora, njegova tradicija veže se za prvu polovinu 19. vijeka, pa je ta flaša, u izvjesnom smislu, starija od skoro svih država koje su se od tada ovdje smjenjivale.
Uz koje trenutke se sjećamo Knjaza
Voda je bila dio svakog slavlja, a sjećanja su živa:
- gosti u dnevnoj sobi, i Knjaz u kristalnim čašama;
- onaj zvuk otvaranja koji se čuo iz kuhinje;
- prvi gutljaj ljute vode koji je djecu znao iznenaditi;
- ljetne večeri uz roštilj, s Knjazom uz pivo „za žedne”;
- flaše koje su se vraćale, jer se i ambalaža poštovala.
Bila je to voda sa značajem, i zato se pila polako, s ukusom.
Stari gospodin među vodama
Za našu generaciju, raspršenu po svijetu, ukus Knjaza je ukus slavlja kod kuće. Kada se negdje u tuđini nađe ta poznata flaša, kupi se odmah, bez razmišljanja. Jer se ne kupuje voda: kupuje se Aranđelovac, slavlja i ljudi uz čiji se sto točila.
Knjaz Miloš nas podsjeća da su neke stvari tu odavno, i da će, kao i izvor iz kojeg dolaze, potrajati još dugo. Zdravo bilo!
A kako se vi sjećate Knjaza Miloša? Da li se kod vas točio za goste i s čime ste ga najradije pili?
