Indexi: sarajevski velikani

Ima gradova koji pjevaju, i Sarajevo je jedan od njih. A kada govorimo o sarajevskoj pjesmi, prije ili kasnije stignemo do jednog imena pred kojim se s poštovanjem zastane, Indexi. Za mnoge od nas ta muzika je zvuk odrastanja, prvih zaljubljivanja i tihih večeri uz radio. Dovoljno je da zasvira „Bacila je sve niz rijeku” i odjednom se sve stiša, kao da vrijeme na trenutak stane da bi se moglo bolje čuti. Indexi nisu bili samo bend; bili su škola lijepog ukusa i topline.

Jedan od najstarijih i najuticajnijih

Indexi su nastali u Sarajevu i njihova priča seže još u šezdesete godine, što ih čini jednim od najstarijih i najuticajnijih bendova ovih prostora. Kroz decenije su rasli, sazrijevali i mijenjali se, ali su uvijek ostajali prepoznatljivi. Bili su most između generacija, oni koji su ih slušali kao mladi predali su tu ljubav svojoj djeci, a onda i unucima.

Njihova dugovječnost nije bila slučajna. Iza nje je stajao ozbiljan odnos prema muzici, potraga za savršenim zvukom i beskompromisna posvećenost kvalitetu. Indexi nikada nisu žurili; brusili su svaku pjesmu dok ne bi zasjala.

Davorin i Bodo: dvije duše zvuka

Nemoguće je govoriti o Indeksima bez dva imena koja su obilježila njihov identitet. Vokal Davorin Popović, kojeg su svi zvali „Pimpek”, imao je glas kakav se rijetko čuje, moćan, prepoznatljiv i pun emocije, glas koji je znao i da zagrmi i da pomiluje. Kada bi on zapjevao, publika bi utihnula, jer se osjećalo da svaka riječ dolazi iz srca.

Uz njega je stajao gitarista i kompozitor Slobodan Kovačević Bodo, čovjek koji je oblikovao muzičku raskoš benda. Njegove kompozicije donijele su Indeksima onaj poseban, bogat zvuk po kojem su ostali upamćeni. Zajedno su činili spoj koji se pamti, snažan glas i raskošna muzika.

Da li ste znali? Indexi su bili poznati po tome što su spajali rok sa ozbiljnom, orkestralnom muzikom, stvarajući zvuk bogatiji i raskošniji od uobičajenog za jedan rok bend.

Pjesme koje ne stare

Diskografija Indeksa puna je bisera koji i danas zvuče svježe. Svaka od tih pjesama nosi neku posebnu emociju, neki trenutak koji smo uz nju proživjeli:

• „Bacila je sve niz rijeku”, jedna od najljepših pjesama ovih prostora;
• „Plima”, melodija koja se pamti od prvog slušanja;
• „Sve ove godine”, pjesma o prolaznosti i vjernosti;
• „Negdje na kraju, u zatišju”, tiha, dirljiva i nezaboravna.

Te pjesme nisu vezane za jedno doba. One su univerzalne, jer govore o osjećajima koji ne zastarijevaju, o ljubavi, o čežnji, o vremenu koje prolazi. Zato ih i danas slušamo bez ijedne bore, kao da su snimljene jučer.

Ponos jednog grada i cijele zemlje

Indexi su bili ponos Sarajeva, ali su davno prerasli granice svoga grada. Postali su dio zajedničke muzičke baštine cijelog regiona, ime koje se s jednakom ljubavlju izgovara na svim stranama. Njihova muzika i danas spaja ljude, kad neko na okupljanju zapjeva „Bacila je sve niz rijeku”, pridruže se svi, tiho i s poštovanjem.

To je nasljeđe pravih velikana: da ostanu voljeni i onda kada mnogo toga oko nas nestane. Indexi su nam ostavili ljepotu koja traje, i na tome smo im zauvijek zahvalni.

A koja vas pjesma Indeksa najviše dira i uz koju uspomenu je vežete? Podijelite s nama u komentarima, radujemo se vašim sjećanjima i pričama.