Zvuk zatvaranja vrata koji je zvučao ozbiljno, gotovo svečano. Pozadina dovoljno široka za cijeli frižider, a platno sjedišta koje se ljeti lijepilo za noge. Zastava 128, ili, kako smo je svi zvali, „Osmica”, bila je…
Kravata uska koliko dva prsta, šišanje koje je bunilo roditelje i pjesma koja je zvučala kao da je stigla s drugog planeta. Kada su na malim ekranima početkom osamdesetih pojavili se Idoli, mnogi stariji nisu…
Sjećate li se tog malog znaka, tri srca poredana jedno do drugog, koji je krasio bocu na svečanom stolu? Kada bi se otvorila, začuo bi se tihi pucketavi zvuk mjehurića, a čaša bi se ispunila…
Ljeto 1990. godine ima svoj zvuk, svoju boju i svoj miris. Za sve nas koji pamtimo to doba, dovoljno je zatvoriti oči i vratiti se pred televizor, u sobu punu rodbine i komšija, u napetu…
„Svaki dan, u svakom pogledu, sve više napredujem." Ko je čuo tu rečenicu, nikada je nije zaboravio. Izgovarali smo je u šali i u nadi, ponavljali je kao malu molitvu vjere u bolje sutra. A…
Postoje glasovi koji u sebi nose cijelo jedno podneblje. Kada zapjeva Oliver Dragojević, čovjek zatvori oči i pred njim se otvori more, plavetnilo, kamen ugrijan suncem, mreže na obali i galebovi nad valovima. Njegova muzika…
Ima slika koje su toliko savršene da vam se čini da ih je neko naslikao, a ne sagradio. Stari most nad Neretvom bio je upravo takav, luk od bijelog kamena prebačen preko zelene rijeke, tako…
Postoji jedan miris koji svako od nas nosi duboko u sjećanju, miris koji ne možemo zaboraviti ni kada prođu decenije. To je miris pečene paprike u jesenje jutro, kada bi se dim tanko dizao iznad…
Postoji slika koju gotovo svako od nas nosi u sjećanju: kriška svježeg kruha, nož koji zaranja u teglu i vadi bogati zavoj krema, jednim potezom svijetlog, drugim tamnog. Ta dvobojna slast klizila je po kruhu,…
Postoje boje koje ne treba objašnjavati. Kada u Beogradu neko kaže „crno-bijeli", svi znaju o čemu se radi, o klubu, o strasti, o dijelu grada koji kuca u ritmu fudbala. Partizan nije samo ime na…
