Kada se u društvu starijih ljubitelja fudbala povede razgovor o tome ko je bio najbolji igrač s ovih prostora, razgovor gotovo uvijek dođe do istog imena. Dragan Džajić bio je lijevo krilo kakvo se rijetko viđa, igrač koji je loptu vodio tako lako da je izgledalo kao da mu je zalijepljena za nogu.
Nije bio najbrži ni najjači. Njegova snaga bila je u tehnici, u mirnoći i u sposobnosti da u prepunom kaznenom prostoru pronađe rješenje koje niko drugi nije vidio. Zbog toga su ga protivnici čuvali s dvojicom igrača, a on bi svejedno našao način da izvuče ono najvažnije.
Krilo koje je crtalo po terenu
Igrao je u vremenu kada su krila bila zvijezde ekipe i kada se od njih očekivalo da naprave razliku. Džajić je to radio na svoj način, bez pretjerane grubosti i bez nepotrebnog kićenja. Njegovi centaršutevi i udarci s lijeve strane bili su njegov zaštitni znak.
Veliki dio karijere proveo je u Crvenoj zvezdi, gdje je postao klupska legenda i osvojio brojne domaće trofeje. Publika ga je voljela jer je igrao lijepo, a lijepa igra je tada bila jednako važna kao i rezultat.
Evropsko prvenstvo koje se pamti
Njegov najpoznatiji nastup za reprezentaciju vezan je za Evropsko prvenstvo krajem šezdesetih, kada je Jugoslavija stigla do samog finala. Bio je to turnir na kojem je pokazao sve što zna i nakon kojeg je njegovo ime postalo poznato širom Evrope.
Iako je na kraju izostao najveći trofej, taj nastup ostao je upamćen kao jedan od vrhunaca našeg fudbala. Generacije koje to nisu gledale uživo slušale su priče o tome od starijih, pa je legenda rasla i nakon što je karijera završena.
Da li ste znali? Dragan Džajić se redovno navodi među najboljim fudbalerima u historiji jugoslovenskog fudbala, a njegovo ime spominjalo se i u izborima za najbolje evropske igrače svog vremena.
Zašto ga stariji navijači i danas hvale
Njegova reputacija počiva na nekoliko stvari:
- na tehnici koja je djelovala potpuno prirodno;
- na mirnoći u situacijama kada su drugi žurili;
- na vjernosti klubu u vremenu kada se rijetko odlazilo;
- na sportskom ponašanju i odsustvu skandala;
- na utakmicama koje se prepričavaju i pola vijeka kasnije.
Sve to zajedno napravilo je od njega igrača o kojem se govori s poštovanjem, a ne samo s divljenjem.
Vrijeme kada se igrač vezivao za klub
Danas je uobičajeno da igrači mijenjaju sredine svakih nekoliko sezona. U njegovo vrijeme bilo je drugačije, a vjernost jednom klubu smatrala se vrlinom. Navijači su znali cijelu postavu napamet i godinama gledali iste ljude na terenu.
Zbog toga je veza između publike i igrača bila mnogo čvršća. Igrač je bio dio kvarta, sretao se na ulici i u prodavnici, pa je i odnos prema njemu bio ličniji nego što je to danas moguće.
Lijepa igra kao vrijednost
U tom periodu od fudbalera se očekivalo i da zabavi publiku. Driblinzi i potezi koji nisu bili neophodni za rezultat imali su svoju vrijednost, jer su ljudi dolazili i zbog užitka u igri.
On je bio jedan od najboljih predstavnika takvog pristupa. Njegove akcije prepričavale su se kao male priče, a mnogi stariji navijači i danas ih opisuju s detaljima koje su zapamtili prije više od pola vijeka.
Nasljeđe koje traje
Nakon igračke karijere ostao je vezan za fudbal i za klub u kojem je proveo najbolje godine. Njegovo ime i dalje se pominje kada se traži mjera za to kako bi trebalo izgledati lijevo krilo.
Za mnoge ljude on je posljednji predstavnik vremena kada se fudbal gledao zbog užitka, a ne samo zbog rezultata. Možda je baš zato ostao toliko drag onima koji ga pamte.
