Malo je filmskih serijala koji su toliko dugo pratili jednu publiku. Priča o Žiki i Milanu, dvojici svatova iz sasvim različitih svjetova, počela je krajem sedamdesetih i nastavila se kroz cijelu narednu deceniju, postajući obavezni dio praznične televizijske šeme.
Recept je bio jednostavan: dvije porodice, dva mentaliteta i stalni sukob koji se uvijek završi pomirenjem. Na tome se gradila komedija koja nije tražila mnogo, ali je davala tačno ono što je publika htjela.
Žika i Milan, dva svijeta u jednom kadru
Dragomir Bojanić Gidra kao Žika Pavlović bio je glasan, snalažljiv i uvijek spreman za svađu. Nasuprot njemu, Milan u tumačenju Marka Todorovića bio je mirniji, pristojniji i stalno u poziciji da smiruje situaciju.
Taj kontrast nosio je cijeli serijal. Gledaoci su znali šta će se desiti, ali su svejedno gledali, jer je zadovoljstvo bilo u tome kako će do toga doći, a ne u iznenađenju.
Porodica kao glavna tema
Iako se radi o komediji, serijal se cijelo vrijeme bavi porodičnim odnosima. Vjenčanja, unuci, svađe oko sitnica i miješanje u tuđe živote bili su okosnica svake priče.
Upravo je to razlog zašto su filmovi gledani zajedno, u punoj sobi. Svako je u njima prepoznavao nekog iz vlastite familije, pa je smijeh često bio i mali komentar na sopstvene rođake.
Da li ste znali? Serijal je tokom godina dobio veliki broj nastavaka, a likovi Žike i Milana postali su toliko poznati da su ih gledaoci često oslovljavali imenima uloga, a ne glumaca.
Zašto su ovi filmovi bili praznični program
Gledanje ovih filmova imalo je svoj ritual:
- prikazivali su se za praznike, kada je cijela porodica kod kuće;
- znalo se ko sjedi gdje i ko komentariše najglasnije;
- šale su se ponavljale i prepričavale i nakon filma;
- djeca su gledala zajedno s odraslima, bez problema;
- svako je imao omiljeni nastavak i branio ga u raspravi.
Tako je serijal postao više od filma. Postao je porodična navika.
Humor bez zlobe
Ono što danas posebno pada u oči jeste odsustvo pakosti. Likovi se svađaju, vrijeđaju i prave jedni drugima probleme, ali na kraju uvijek ostaju zajedno.
Taj osnovni ton dobrote razlog je zašto se filmovi i danas gledaju bez nelagode. Humor je jednostavan, ali nije okrutan, a to je razlika koja se osjeti.
Serijal koji je pratio promjene
Zanimljivo je da se kroz nastavke može pratiti i kako se mijenjala svakodnevica. Mijenjaju se automobili, stanovi, odjeća i navike, pa filmovi zajedno čine neplanirani album jednog vremena.
Gledaoci su rasli zajedno s likovima. Djeca koja su gledala prve nastavke kasnije su ih gledala kao odrasli, s vlastitom porodicom. Ta dugovječnost dala je serijalu poseban status koji se ne može izmjeriti kritikama.
Trag koji je ostao
Danas se ovi naslovi navode kao primjer popularnog filma koji je savršeno pogodio ukus publike svog vremena. Kritika im nije uvijek bila naklonjena, ali je publika glasala gledanošću.
A gledanost se, kako vrijeme pokazuje, ponavlja. Svaka nova repriza nađe svoju publiku, uključujući i one koji su ove filmove prvi put gledali kao djeca.
