Prije nego što su ljudi počeli provjeravati ko je gdje preko ekrana, postojao je jednostavniji način. Trebalo je samo izaći u centar, u određeno vrijeme, i prošetati glavnom ulicom. Tamo su bili svi, i tamo se saznavalo sve.
Korzo je bio večernja šetnja koja je imala svoja pravila, svoje vrijeme i svoju rutu. Nije se išlo nikuda posebno, nego naprijed i nazad, istom ulicom, ponekad satima. I upravo u tome je bila poenta.
Šetnja kao društveni događaj
U gotovo svakom gradu i mjestu postojala je ulica ili trg koji su služili toj svrsi. Poslije posla i večere, ljudi bi se sredili i izašli, a ulica bi se napunila u roku od pola sata.
Šetalo se u parovima i grupama, zastajalo se, pozdravljalo i razgovaralo. Za starije je to bio način da se vide s poznanicima, a za mlade prilika da vide i da budu viđeni.
Pravila koja niko nije zapisao
Postojalo je nepisano vrijeme kada korzo počinje i kada se završava. Znalo se i ko gdje obično stoji, koje društvo se okuplja na kojem uglu i dokle se ide prije okretanja.
Oblačilo se bolje nego za obične dane. Izlazak na korzo podrazumijevao je da se čovjek sredi, jer se računalo da će sresti poznate i da će se o tome pričati.
Da li ste znali? Riječ korzo dolazi iz italijanskog jezika i označava glavnu ulicu ili šetalište, a običaj večernje šetnje bio je raširen u cijelom sredozemnom i srednjoevropskom prostoru.
Šta se dešavalo na korzu
Za mlade je to bio centar svijeta:
- prvi pogledi i prva poznanstva;
- dogovaranje izlazaka za vikend;
- razmjena vijesti o tome ko s kim hoda;
- sladoled ili burek kao obavezna stanica;
- vraćanje kući tačno u vrijeme koje su odredili roditelji.
Mnoge veze i brakovi počeli su upravo tamo, na nekoliko stotina metara asfalta.
Grad koji je živio na ulici
Korzo je pokazivao da je centar grada pripadao ljudima. Ulice su bile mjesto okupljanja, a ne samo prolaz, pa je grad uveče bio pun bez ikakvog organizovanog programa.
Kafići i poslastičarnice radili su uz šetalište i bili puni. Sve je funkcionisalo samo od sebe, jer je navika bila jača od bilo kakve organizacije.
Generacije koje su se smjenjivale
Na istom šetalištu istovremeno su bile tri generacije. Stariji su sjedili sa strane i posmatrali, sredovječni su šetali i razgovarali, a mladi su kružili u grupama.
Svako je imao svoje mjesto i svoje vrijeme. Ta podjela nije bila dogovorena, ali su je svi poštovali, pa je ulica funkcionisala kao dobro uvježban mehanizam.
Kada je centar pripadao pješacima
U mnogim gradovima glavna ulica bila je zatvorena za saobraćaj u večernjim satima ili je promet bio toliko rijedak da nije smetao. Prostor je pripadao ljudima.
Danas su mnoge od tih ulica pretvorene u parkinge ili prometnice. Tamo gdje su ostale pješačke zone, korzo se u nekom obliku i dalje održava, posebno u manjim sredinama.
Zašto je nestao
Promjene u načinu života, automobili u centrima gradova i novi načini komunikacije postepeno su smanjili potrebu za takvim okupljanjem. Danas se ljudi dogovaraju unaprijed i dolaze na određeno mjesto.
Ipak, u nekim manjim mjestima običaj je opstao. A svi koji ga pamte slažu se u jednom: bilo je nečeg lijepog u tome što se izlazilo bez plana, sa sigurnošću da ćeš sresti nekoga koga poznaješ.
