Za mnoge ljude jedno ljeto iz mladosti izdvaja se iznad svih ostalih. Nije to bilo ljeto na moru, nego ljeto provedeno na gradilištu, u brigadi, s krampom u ruci i s društvom koje se do tada nije poznavalo. Omladinske radne akcije bile su iskustvo koje se pamtilo cijeli život.
Mladi ljudi iz svih krajeva zemlje prijavljivali su se dobrovoljno i odlazili raditi na izgradnju pruga, puteva i naselja. Rad je bio težak, uslovi skromni, a ipak se o tim danima govori s osmijehom i s nostalgijom koju je teško objasniti nekome ko to nije prošao.
Gradilišta koja su spajala zemlju
Kroz akcije su nastajale pruge, ceste i cijela naselja. Mladi su radili na trasama koje su povezivale udaljene krajeve, a rezultat njihovog rada ostajao je vidljiv decenijama nakon što bi se brigade razišle.
Za zemlju koja se nakon rata obnavljala, ovakav vid rada imao je i praktičnu i simboličnu vrijednost. Osim same izgradnje, cilj je bio da se mladi iz različitih sredina upoznaju i rade zajedno na istom zadatku.
Život u brigadi
Dan je počinjao rano i imao je jasan raspored. Radilo se u smjenama, jelo u zajedničkoj trpezariji, a spavalo u barakama ili šatorima. Nije bilo privatnosti ni udobnosti, ali je bilo reda.
Poslije radnog dana dolazio je onaj dio koji se najviše pamti. Večeri su bile ispunjene druženjem, muzikom i razgovorima do kasno, a upravo tada su nastajala prijateljstva koja su trajala decenijama.
Da li ste znali? Kroz omladinske radne akcije prošlo je više miliona mladih ljudi, a neke od najpoznatijih akcija bile su vezane za izgradnju željezničkih pruga koje su povezivale različite dijelove zemlje.
Šta se pamti s akcija
Ko je bio u brigadi, sjeća se istih stvari:
- uniforme i kape koja se nosila s ponosom;
- ruku punih žuljeva prvih dana;
- zajedničkih obroka za dugim stolovima;
- večeri uz gitaru i pjesmu koju su svi znali;
- adresa koje su se razmjenjivale posljednjeg dana.
Mnogi su se poslije dopisivali godinama, a neki su se ponovo sretali na sljedećoj akciji.
Iskustvo koje je oblikovalo ljude
Za veliki broj mladih to je bio prvi odlazak od kuće na duže vrijeme. Trebalo je sam se snaći, uklopiti u grupu i izdržati fizički napor na koji mnogi nisu bili navikli.
Zbog toga se često govori da su akcije bile škola odrastanja. Naučile su ljude da rade u timu, da poštuju raspored i da se nose s neudobnošću, a to su vještine koje su kasnije koristili u svim poslovima.
Brigade iz cijele zemlje
Na jednom gradilištu sretali su se mladi iz svih krajeva, s različitim govorom, navikama i pjesmama. Za mnoge je to bio prvi susret s nekim iz udaljene republike, a nakon nekoliko sedmica te razlike prestajale su biti važne.
Brigade su imale svoja imena, zastave i takmičenja u rezultatima rada. Postojao je i zdrav rivalitet oko toga ko će više uraditi, pa je posao išao brže nego što bi išao pod prisilom.
Šta je ostalo iza njih
Osim izgrađenih objekata, ostala su i sjećanja koja su ljudi nosili decenijama. Mnogi su na akcijama upoznali buduće supružnike, a prijateljstva sklopljena tog ljeta trajala su do kraja života.
Fotografije s akcija i danas se čuvaju, često s ispisanim datumom i imenom brigade na poleđini. Za one koji su bili tamo, to su dokumenti jednog vremena i jedne mladosti.
Sjećanje koje je ostalo toplo
Danas se o tom periodu govori iz različitih uglova, ali lična sjećanja učesnika uglavnom su pozitivna. Ljudi pamte društvo, mladost i osjećaj da su dio nečega većeg.
Možda je baš to ključ. Rad je bio samo okvir, a suština je bila u ljudima, u ljetu i u godinama kada je sve izgledalo moguće. Zbog toga se te fotografije i danas čuvaju u albumima.
