Pranje veša nekada nije bilo pitanje jednog dugmeta. Bio je to posao koji je zauzimao dobar dio dana, tražio planiranje i podrazumijevao niz koraka koji su se ponavljali istim redom. U centru tog posla stajao je deterdžent, a jedno ime bilo je prepoznatljivo u cijeloj zemlji.
Proizvod iz osječke tvornice decenijama je stajao u kupatilima i ostavama, a njegova kutija bila je dio vizuelnog pejzaža svakog domaćinstva. Uz njega su išle i reklame koje su se pamtile i prepričavale.
Dan za veš
U mnogim kućama postojao je tačno određen dan u sedmici kada se pere veš. Taj raspored se poštovao, jer je posao bio obiman i tražio je da se oslobodi vrijeme.
Veš se sortirao, namakao, prao i onda vješao, najčešće napolju. Miris rublja koje se sušilo na suncu jedan je od onih detalja koji se pamte cijeli život i koji se teško može opisati nekome ko ga nije osjetio.
Tvornica koja je proizvodila za cijelu zemlju
Osječka hemijska industrija bila je značajan proizvođač sredstava za čišćenje i higijenu. Uz deterdžente, proizvodili su se sapuni i drugi proizvodi za domaćinstvo.
Takve tvornice bile su važne i kao poslodavci. Oko njih se razvijao dio grada, a posao u njima značio je stabilnost za veliki broj porodica kroz nekoliko generacija.
Da li ste znali? Televizijske reklame za deterdžente bile su među najprepoznatljivijima tog vremena, a neke su ostale toliko upamćene da ih ljudi spominju i decenijama kasnije, iako se proizvod u međuvremenu mijenjao.
Kako je izgledalo pranje
Uz ovaj posao vezuje se niz slika:
- mašina koja se puni vodom uz glasan zvuk;
- kutija deterdženta s mjericom unutra;
- konopac za veš razapet na balkonu ili u dvorištu;
- štipaljke u posebnoj vrećici, uvijek na istom mjestu;
- peglanje koje je dolazilo nakon sušenja, kao poseban posao.
Sve to činilo je rutinu koja je bila naporna, ali i uredna i predvidiva.
Tehnika koja je olakšala život
Dolazak mašine za veš u domaćinstva promijenio je svakodnevicu, posebno za žene koje su taj posao uglavnom obavljale. Ono što je ranije tražilo cijeli dan ručnog rada, svelo se na nadgledanje uređaja.
Zbog toga se mašina za veš smatrala jednim od najvažnijih kućnih aparata i često se kupovala prije mnogih drugih stvari. Bila je to investicija u vrijeme, a ne samo u udobnost.
Veš na konopcu
Sušenje napolju bilo je pravilo, a ne izuzetak. Konopci su se razvlačili između balkona, u dvorištima i na terasama, a raspored vješanja imao je svoju logiku.
Postojala su i nepisana pravila o tome šta se vješa naprijed, a šta unutra. Uredno okačen veš bio je stvar ponosa i o njemu se vodilo računa jednako kao o svemu ostalom u kući.
Kućni poslovi kao zajednička obaveza
Djeca su rano dobijala zadatke: dodavati štipaljke, skidati suho rublje ili slagati peškire. Time se učila odgovornost, ali i to da kuća funkcioniše samo ako svi doprinose.
Danas se mnogi s osmijehom sjećaju tih obaveza. U to vrijeme djelovale su naporno, a iz današnje perspektive predstavljaju dio odrastanja koji je oblikovao radne navike.
Mirisi koji vraćaju sjećanja
Mirisi deterdženta i svježe opranog rublja spadaju među najjače okidače sjećanja na roditeljski dom. Dovoljno je da se osjeti sličan miris i slika se vraća sama.
Zbog toga ovakvi proizvodi imaju mjesto u nostalgiji jednako kao hrana ili muzika. Oni su bili dio svakodnevice, a svakodnevica je ono što najdublje ostaje.
