Postojala je mala kesica koja je za djecu bila prava čarolija. U njoj je bio obojeni prah, a od tog praha i obične vode nastajao bi cijeli bokal soka. Za dijete je to izgledalo gotovo kao mađioničarski trik, a za roditelje je bilo praktično i jeftino rješenje.
Sokovi u prahu bili su nezaobilazan dio ljetnih dana, rođendana i svakog okupljanja gdje je trebalo napojiti veliko društvo. Nekoliko kesica bilo je dovoljno da se napravi zaliha za cijelo popodne.
Kako je nastajao sok
Postupak je bio jednostavan i uvijek isti. U bokal se sipala voda, dodavao prah i šećer po potrebi, a onda se miješalo dok se sve ne rastvori. Boja bi se mijenjala pred očima, što je bio omiljeni dio.
Djeca su rado pomagala u pripremi, jer je to bio jedan od rijetkih kuhinjskih poslova koji im se dozvoljavao. Miješanje dugom kašikom smatralo se ozbiljnim zadatkom i dodjeljivalo se s pažnjom.
Ukusi i boje
Ponuda je obično uključivala nekoliko voćnih ukusa, a svaki je imao svoju boju. Djeca su imala jasne favorite i znala su tačno koju kesicu žele prije nego se uđe u prodavnicu.
Boje su bile izrazite, pa je i sam izgled soka bio dio privlačnosti. U vremenu kada izbor napitaka nije bio velik, to je bilo dovoljno da proizvod postane omiljen.
Da li ste znali? Sokovi u prahu bili su popularni zato što su bili lagani za transport i dugo su trajali, pa su se lako skladištili i u domovima koji nisu imali veliki frižider.
Kada se pravio
Prilike su bile jasne i ponavljale su se:
- vrući ljetni dani, kada se pio cijeli bokal odjednom;
- rođendani, uz obavezne sendviče i kolače;
- igranje napolju, uz pauzu za piće u dvorištu;
- odlasci na izlet, kada se sok nosio u termosu;
- gosti s djecom, kada je trebalo brzo nešto pripremiti.
Zbog toga je vezan za društvo i za ljeto, a ne za samostalno pijenje.
Praktičnost kao glavna prednost
U vremenu kada gotovi sokovi nisu bili svakodnevna kupovina, prah je bio rješenje koje je odgovaralo i budžetu i uslovima. Zauzimao je malo mjesta i nije se kvario.
Za porodice s više djece to je bila značajna ušteda. Umjesto da se kupuje nekoliko flaša, jedna kesica rješavala je potrebu cijelog popodneva.
Rođendani u stanu
Dječji rođendani tada su se slavili kod kuće. Sto se pomjerao uza zid, iznosili su se sendviči, kolači i bokali soka, a djeca su se igrala po sobama.
Nije bilo animatora ni unajmljenih prostora, a veselje je bilo jednako. Upravo ta jednostavnost razlog je zašto se te proslave i danas pamte s toplinom.
Kada je i pakovanje bilo zanimljivo
Šarene kesice s crtežima voća imale su svoju privlačnost. Djeca su ih skupljala, upoređivala i birala po izgledu jednako koliko i po ukusu.
U vremenu kada je vizuelnih sadržaja bilo mnogo manje, i obično pakovanje moglo je biti izvor uzbuđenja. To je nešto što se danas teško objašnjava.
Sjećanje koje ostaje slatko
Danas se na takve proizvode često gleda s osmijehom, jer je izbor postao neuporedivo veći. Ipak, malo šta može zamijeniti uzbuđenje koje je izazivala ta mala kesica.
Za mnoge je to simbol djetinjstva u kojem su i najjednostavnije stvari bile događaj. A upravo takva sjećanja ostaju najduže.
