U našim kućama kafa nikada nije bila samo napitak. Bila je povod, izgovor i ritual. Kada bi neko rekao da stavlja kafu, to je značilo da se sjeda, da se ima vremena i da će razgovor trajati. Miris koji bi se raširio kuhinjom bio je znak da je nešto počelo.
Među imenima koja su desetljećima stajala uz taj ritual, jedno je posebno prepoznatljivo. Kafa iz zagrebačke tvornice s dugom tradicijom bila je u ormarima širom zemlje i predstavljala je standard po kojem su se ostale mjerile.
Tvornica s dugom historijom
Tvornica u Zagrebu ima tradiciju koja seže u devetnaesti vijek. Kroz decenije se mijenjala tehnologija i pakovanje, ali je proizvod ostao prepoznatljiv i zadržao svoje mjesto na tržištu.
Uz kafu se proizvodio i napitak od cikorije, koji je bio popularan kao zamjena ili dodatak. U vremenima kada je prava kafa bila skupa ili teško dostupna, taj proizvod imao je važnu ulogu u svakodnevici.
Ritual koji ima svoja pravila
Priprema domaće kafe bila je precizan postupak. Voda se grijala u džezvi, kafa se dodavala u tačnom trenutku, a pjena se pažljivo raspoređivala po šoljicama. Ko je to radio loše, čuo bi komentar.
Uz kafu su išli i rekviziti: fildžani ili male šoljice, poslužavnik, čaša vode i obavezno nešto slatko. Cijeli taj set bio je dio kulture gostoprimstva koja se podrazumijevala.
Da li ste znali? Uz klasičnu kafu, ista tvornica decenijama proizvodi i napitak od cikorije, koji je generacijama bio poznat kao pristupačna zamjena za kafu i često se davao i djeci pomiješan s mlijekom.
Kada se pila kafa
Prilike su bile brojne i gotovo obavezne:
- jutarnja kafa prije posla, obično na brzinu;
- kafa s komšinicom, koja je trajala satima;
- kafa nakon ručka, kao znak da je obrok završen;
- kafa kada neko dođe nenajavljeno, bez izuzetka;
- kafa na poslu, koja je bila i mala pauza i sastanak.
Zbog toga se potrošnja kafe u ovim krajevima oduvijek smatrala visokom, i to s razlogom.
Kafa kao društvena institucija
Pozvati nekoga na kafu značilo je mnogo više od ponude napitka. To je bio način da se pokaže pažnja, da se obnovi kontakt ili da se otvori razgovor o nečemu važnom.
Odbiti kafu smatralo se gotovo nepristojnim. Zbog toga su se ljudi često dogovarali oko kafe i onda kada nisu bili žedni, jer je poenta bila u druženju, a ne u napitku.
Mlin i priprema kod kuće
U mnogim kućama kafa se mljela neposredno prije pripreme. Ručni mlin bio je dio kuhinjske opreme, a zvuk mljevenja najavljivao je da će uskoro biti gotovo.
Djeca su često dobijala zadatak da okreću ručicu, jer je posao bio dug i monoton. Za njih je to bio način da učestvuju u nečemu što je pripadalo odraslima, pa se radilo bez prigovora.
Kafa u vremenima nestašice
Bilo je perioda kada prava kafa nije bila lako dostupna. Tada su se koristile zamjene ili se kafa miješala s cikorijom da bi duže trajala.
Ljudi su razvijali vlastite načine da izađu na kraj s tim, a gost je i dalje dobijao ono najbolje što kuća ima. Gostoprimstvo se nije dovodilo u pitanje ni kada su okolnosti bile teške.
Zašto miris vraća sjećanja
Miris svježe mljevene kafe jedan je od najjačih okidača sjećanja. Dovoljno je da se osjeti i mnogi se odmah sjete kuhinje svoje bake ili jutra u roditeljskom domu.
Zbog toga ovaj proizvod nadilazi kategoriju obične robe. On je vezan za ljude, za razgovore i za prostore koji se pamte, a to je vrijednost koju je nemoguće izmjeriti.
