Postoji keks koji rijetko ko jede sam, a koji je ipak bio u svakoj kuhinji. Jednostavan i savršeno ravan, bio je osnova za desetine domaćih kolača koji su se pravili bez pečenja i bez komplikacija.
Za mnoge domaćice taj keks bio je rješenje kada treba brzo napraviti nešto slatko. Nekoliko slojeva keksa, krema između njih, nekoliko sati u frižideru i kolač je bio gotov, bez rerne i bez stresa.
Keks koji je bio temelj
Njegova snaga bila je u tome što nije imao jak vlastiti ukus. Upijao je kremu, mlijeko ili sok i postajao mekan, pa je funkcionisao kao osnova koja drži cijeli kolač na okupu.
Zbog toga se koristio u receptima koji su se prenosili usmeno, iz sveske u svesku. Skoro svaka porodica imala je svoju varijantu, s malim izmjenama koje su se smatrale porodičnom tajnom.
Kolači bez pečenja
Ova vrsta kolača bila je posebno popularna ljeti, kada se izbjegavalo paljenje rerne. Priprema je bila brza, a rezultat efektan, pa se često pravio za goste i za slavlja.
Slaganje slojeva bilo je posao u kojem su rado učestvovala i djeca. Nije bilo opasnosti ni komplikovanih koraka, a zadovoljstvo je bilo veliko kada se kolač na kraju isječe.
Da li ste znali? Kolači koji se prave od keksa i kreme bez pečenja postali su popularni upravo zato što su zahtijevali malo sastojaka i nisu tražili rernu, što je bilo praktično u vremenu kada se štedjela struja.
Uz koje prilike se pamti
Ovaj keks vezan je za jasne slike iz kuhinje:
- pravljenje kolača dan prije slavlja;
- djecu koja kradu keks iz otvorenog pakovanja;
- kremu koja se kuha uz stalno miješanje;
- kolač koji stoji u frižideru i ne smije se dirati;
- sveske s receptima ispisanim rukom.
Sve to čini da se ovaj proizvod pamti kao dio porodične kuhinje, a ne kao obična poslastica.
Domaća prehrambena industrija
Proizvodnja keksa i slatkiša bila je razvijena grana, a nekoliko velikih fabrika snabdijevalo je cijelo tržište. Njihovi proizvodi bili su dostupni svuda i po cijenama koje su bile prihvatljive većini.
Zbog toga su ti brendovi postali zajednički. Ljudi iz različitih krajeva odrastali su uz iste ukuse, pa danas imaju i zajedničke uspomene vezane za njih.
Sveska s receptima
Gotovo svaka kuća imala je svesku u koju su se prepisivali recepti. Pisali su se rukom, često na brzinu, s mjerama izraženim u čašama i kašikama umjesto u gramima.
Te sveske danas imaju posebnu vrijednost. U njima se prepoznaje rukopis nekoga koga više nema, a uz recepte stoje i bilješke o tome ko ih je dao i kada su prvi put isprobani.
Kolač koji se pravio zajedno
Priprema kolača bila je porodična aktivnost. Neko je kuhao kremu, neko slagao keks, a neko je imao zadatak da sve poravna i stavi u frižider.
Zbog toga se ovi kolači pamte i po druženju, a ne samo po ukusu. Kuhinja je u tim trenucima bila najživlja prostorija u kući, posebno uoči praznika.
Recept koji se i danas prenosi
Kolači od ovog keksa i dalje se prave, često po receptima koji su naslijeđeni od majki i baka. Mnogi ih smatraju obaveznim dijelom praznika.
To pokazuje koliko su jednostavne stvari izdržljive. Dok se komplikovani recepti zaboravljaju, ovaj se prenosi dalje, jer je lak, provjeren i vezan za uspomene.
