Postoje bendovi koji se slušaju i bendovi koji se citiraju. Zabranjeno pušenje je od početka bilo oboje. Njihove pjesme imale su rifove koji tjeraju na pokret, ali i rečenice koje su se prepričavale u školi, na poslu i u kafani, često i bez muzike.
Sve je počelo u Sarajevu, u atmosferi koja je spajala rokenrol, humor i oštro oko za svakodnevni život. Iz istog kruga ljudi nastao je i televizijski humor koji je nasmijavao cijelu zemlju, pa je teško govoriti o jednom bez pominjanja drugog.
Rokenrol s ulice
Njihove pjesme nisu se bavile velikim temama iz udžbenika. Bavile su se komšilukom, kvartom, malim ljudima i situacijama koje svako prepozna. Upravo je ta bliskost bila razlog zašto ih je publika odmah prihvatila kao svoje.
Album „Das ist Walter“ postao je jedna od najprepoznatljivijih ploča tog vremena. Naslov je bio duhovit pozdrav gradu i filmskoj legendi, a sadržaj je pokazao da se može svirati ozbiljno, a govoriti s osmijehom.
Humor kao ozbiljna stvar
Ono što je ovaj bend izdvajalo bio je odnos prema šali. Njihov humor nije bio bezazlen. Iza smijeha se često krila vrlo precizna slika stvarnosti, pa su pjesme djelovale kao kratke priče s likovima koje smo svi sretali.
Zbog toga se njihove rečenice i danas koriste u svakodnevnom govoru. Mnogi ih izgovaraju i ne znajući odakle dolaze, što je možda i najveći dokaz koliko su duboko ušle u jezik.
Da li ste znali? Bend je nastao u krugu sarajevskih autora koji su istovremeno stvarali i televizijski humor, pa su muzika i komedija tih godina dijelile iste ljude, iste teme i istu publiku.
Zašto su ostali u pamćenju
Njihov trag se prepoznaje po nekoliko stvari:
- po rečenicama koje su postale dio svakodnevnog govora;
- po pjesmama koje su znale biti smiješne i tužne u isto vrijeme;
- po koncertima koji su više ličili na okupljanje društva;
- po tome što su pisali o ljudima, a ne o idejama;
- po sarajevskom duhu koji se čuje u svakom taktu.
Takav spoj se ne planira. On nastaje kada se pravi ljudi nađu na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Kvart kao pozornica
U njihovim pjesmama grad nije bio kulisa, nego glavni lik. Ulice, kafane, tramvajske stanice i stanovi s tankim zidovima dobili su svoje mjesto u muzici. Svako je u tim slikama mogao prepoznati vlastiti kvart, bez obzira iz kojeg grada dolazi.
Upravo zbog te lokalnosti pjesme su postale univerzalne. Detalj je bio sarajevski, ali osjećaj je bio zajednički. Zato ih jednako dobro razumiju i oni koji u tom gradu nikada nisu bili, ali znaju kako izgleda odrastanje u sličnom komšiluku.
Jezik koji je ostao u upotrebi
Rijetko koji bend može reći da je obogatio svakodnevni govor. Njihove dosjetke i nazivi likova prešli su iz pjesama u obične razgovore, pa se koriste i tamo gdje niko ne razmišlja o muzici.
To se dešava samo kada tekst pogodi nešto istinito. Publika prepozna sebe, ponovi rečenicu, i ona krene dalje sama. Nakon nekoliko godina više se i ne zna ko je prvi rekao, a to je za autora najveća potvrda.
Pjesme koje i danas rade
Kada se danas pusti neka od njihovih starih pjesama, efekat je isti. Prvo se neko nasmije, pa onda svi počnu pjevati, a na kraju neko kaže da je tekst tačan i dan danas.
To je muzika koja je zabilježila jedno vrijeme, ali nije ostala zarobljena u njemu. Zato i dalje zvuči živo, kao razgovor koji se nastavlja.
