Kada su početkom sedamdesetih po televiziji zasvirale one orgulje, one elektronske, ozbiljne, zapadne, u mnogim dnevnim sobama nastupila je tišina. Šta je ovo? A onda bi uslijedio glas, pa bend, pa ona melodična oluja, i…
Kada bi se čula truba i krenuo barjak, znalo se: danas se ne radi, danas se slavi. Svadba u našim krajevima nije bila događaj, bila je institucija. Počinjala je prije vjenčanja, trajala je poslije vjenčanja,…
Grad u kojem se Dunav širi kao da se odmara. Grad s dva imena za sve, „naš grad”, i s jednom naročitom vještinom: umijećem da se sjedi u hladu, s kafom, i da se ne…
U svijetu velikih sportova, rukomet je bio naš tihi ponos: sport koji se nije hvalio, ali je osvajao. Od školskih sala do velikih dvorana, rukomet se igrao svugdje, i na tom terenu, od sedam igrača,…
Znalo se koje je jutro dobro: ono u kojem je na stolu stajao hljeb, maslac i ona teglica s plavim poklopcem. Lino lada se namazala onoliko koliko je majka dozvolila, a djeca bi pod stolom…
„Fala lijepa!”, dvije riječi koje su, izgovorene na onaj podravski način, mogle nasmijati cijelu jednu državu. „Gruntovčani” bili su serija o selu u Podravini, o gruntovima i gruntovcima, o stricima i sestričnama, o vinogradima, šljivama…
Prvi takt i zna se: ovo nije obična gitara. Ovo je gitara koja pjeva, koja tuži, koja igra oro. Leb i sol, bend iz Skoplja, donio je u jugoslovenski rok nešto što niko prije nije…
Ulazilo se kroz velika vrata kao u hram: čula se muzika s razglasa, vidjeli se pultovi do neba i osjetio onaj poseban miris nove robe, prašine i parfema. Robna kuća bila je mjesto gdje se…
Grad koji se prvo čuje, pa vidi. Zvuk čaršije, miris ćevapa i kahve, boje bakra na suncu, i onda, preko svega, Kameni most, stariji od mnogih država, koji premošćuje Vardar kao da spaja dva svijeta.…
Sport koji se gleda s tribina, a razumije srcem. Vaterpolo je u Jugoslaviji bio više od igre u bazenu, bio je dokaz da se malim brojem ljudi, ogromnim radom i čistom disciplinom može osvojiti poštovanje…
