Grad koji se prvo čuje, pa vidi. Zvuk čaršije, miris ćevapa i kahve, boje bakra na suncu, i onda, preko svega, Kameni most, stariji od mnogih država, koji premošćuje Vardar kao da spaja dva svijeta.…
Sport koji se gleda s tribina, a razumije srcem. Vaterpolo je u Jugoslaviji bio više od igre u bazenu, bio je dokaz da se malim brojem ljudi, ogromnim radom i čistom disciplinom može osvojiti poštovanje…
Zelenkasti omot, kora koja se lomi uz zvuk koji se pamti, i ukus banane i čokolade koji se skupa slažu kao stari bračni par. Bananice, čokoladne, bananine, neponovljive, bile su slatkiš oko kojeg su se…
„Bog i Hrvati!”, pozdrav koji je bio uvod u jedan od najtoplijih svjetova naše televizije. „Naše malo misto” bila je serija o malom mjestu na moru gdje svi znaju sve, gdje se komšije svađaju i…
Kada bi se upalila svjetla i kada bi se čuo prvi akord, dvorana bi znala: sada ćemo pjevati svi. Prljavo kazalište bilo je bend koji je imao rijedak dar, pjesme koje su se učile od…
Subota naveče. Uredno složena frizura, u grudima srce koje lupa brže nego bas, a pred vama, vrata dvorane u kojoj se već čuje muzika. Igranke nisu bile samo zabave: bile su olimpijade hrabrosti, modne piste…
Grad koji se ne trči, šeta. Ljubljana je imala taj poseban dar: usporavala je svakog ko u nju dođe. Zmajski most s četiri čuvara, Tromostovje koje je od jednog mosta preraslo u tri, kafići uz…
Godina 1962. Fudbal se još gledao preko radija, novina i priča onih koji su „čuli nešto”. I baš tada, daleko u Čileu, plava ekipa je uradila nešto zbog čega se jedna mlada država uspravila: pobijedili…
Ujutro, prije škole, kuhinja je imala svoj ritual: šoljica, kašika, hladno mlijeko, i ona čuvena kutija iz koje se sipala smeđa magija. Jedan prah, dobra mješavina, i mlijeko koje nikome nije bilo slatko postalo je…
Mirisi kahve, ribarske mreže, kaldrma koja se hladi u predvečerje i glasovi koji se prepiru između kula, „Velo misto” donijelo je stari Split u naše dnevne sobe. Ovo nije bila samo serija: bila je razglednica…
