Blagi brežuljci i livade na Zlatiboru kod Gajeva

Zlatibor: planina čistog vazduha, pršuta i ljetnih raspusta

Ima mjesta na koja se odlazilo da bi se disalo. Zlatibor je bio upravo to. Planina s blagim brdima, prostranim livadama i vazduhom za koji se govorilo da…

Ima mjesta na koja se odlazilo da bi se disalo. Zlatibor je bio upravo to. Planina s blagim brdima, prostranim livadama i vazduhom za koji se govorilo da liječi, decenijama je bila jedno od najomiljenijih odredišta za odmor i oporavak.

Za razliku od strmih planina s oštrim vrhovima, Zlatibor je pitom. Teren je zaobljen, livade su otvorene, a borova šuma se smjenjuje s pašnjacima. Zbog toga je bio pogodan za sve uzraste, od djece do najstarijih.

Blagi brežuljci i livade na Zlatiboru kod Gajeva
Zlatiborski pašnjaci. Foto: Andris Malygin · CC BY 3.0 · Wikimedia Commons

Planina koja je liječila

Zlatibor je dugo bio poznat kao vazdušna banja. Nadmorska visina i čist vazduh smatrani su korisnim za oporavak, pa su tamo slane cijele grupe na rehabilitaciju i odmor.

Uz to su se razvijala odmarališta, hoteli i objekti za organizovani boravak. Za mnoge radnike i njihove porodice to je bila prilika da provedu dio godišnjeg odmora na planini, često po povoljnim uslovima.

Hrana koja je bila glavni razlog

Teško je govoriti o Zlatiboru bez pominjanja hrane. Pršut, kajmak, sir i domaći hljeb bili su dio svakog boravka, a mnogi su sa sobom kući nosili zalihe koje su trajale sedmicama.

Pripremanje pršuta na toj planini ima dugu tradiciju i vezano je za klimu koja pogoduje sušenju. Zbog toga je zlatiborski pršut postao pojam i izvan granica tog kraja.

Da li ste znali? Zlatibor se kao vazdušna banja i turističko mjesto počeo razvijati još krajem devetnaestog vijeka, a tokom dvadesetog postao je jedno od najposjećenijih planinskih odredišta u zemlji.

Hoteli među borovima na Zlatiboru 1968. godine
Zlatibor 1968. godine. Foto: Gmihail at Serbian Wikipedia · CC BY-SA 3.0 rs · Wikimedia Commons

Šta se radilo na Zlatiboru

Boravak na toj planini imao je svoj ustaljeni raspored:

  • duge šetnje po livadama i borovoj šumi;
  • odlazak na jezero u centru mjesta;
  • kupovina domaćih proizvoda na pijaci;
  • izleti u okolna sela i do vidikovaca;
  • večeri uz muziku i druženje u odmaralištu.

Sve to činilo je odmor koji nije bio naporan, ali je bio ispunjen.

Zima i ljeto jednako posjećeni

Za razliku od mnogih destinacija koje imaju samo jednu sezonu, Zlatibor je bio posjećen tokom cijele godine. Ljeti se dolazilo zbog vazduha i šetnji, a zimi zbog snijega i mirnog odmora.

Ta dvostruka sezona omogućila je stalan razvoj mjesta i učinila ga jednim od rijetkih planinskih centara koji nikada nije bio prazan.

Sela i tradicija oko planine

Oko turističkog centra nalazi se niz sela u kojima se život decenijama nije mnogo mijenjao. Stare brvnare, vodenice i seoska domaćinstva bili su omiljeni cilj izleta.

Posjetioci su tamo kupovali domaće proizvode i upoznavali način života koji se razlikovao od gradskog. Za djecu iz grada to je često bio prvi susret sa selom i sa životinjama.

Planina koja se stalno razvijala

Kroz decenije Zlatibor je dobijao nove sadržaje, od sportskih terena do uređenih staza za šetnju. Ipak, osnovna ponuda ostala je ista: mir, vazduh i prostor.

Zbog toga se i danas pominje kao mjesto koje je uspjelo zadržati svoj karakter. Ljudi koji su tamo boravili prije više decenija i dalje prepoznaju livade, borove i onaj poseban osjećaj širine.

Zašto se ljudi vraćaju

Mnoge porodice dolazile su na Zlatibor svake godine, u isto vrijeme i često u isti smještaj. Tako su se stvarala poznanstva koja su trajala decenijama.

Zbog toga je za veliki broj ljudi ta planina vezana za osjećaj kontinuiteta. Ona je mjesto na koje se vraćalo i u djetinjstvu i u zrelim godinama, i uvijek je izgledalo poznato.

Jezero u centru Zlatibora okruženo borovima pod oblačnim nebom
Jezero u centru Zlatibora. Foto: Gzanag · CC BY-SA 4.0 · Wikimedia Commons

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)