Split, Riva, Dioklecijanova palača i Marjan. Priča o gradu koji živi u palači staroj sedamnaest vijekova.
Malo je gradova na svijetu koji žive u kući cara. A Split živi: Dioklecijanova palača, sagrađena prije sedamnaest vijekova, danas je živi organizam, sa stanovima u carevim sobama, kafanama u podrumima i životom koji kulja kroz careve ulice. Dođete li u Split jednom, razumijećete zauvijek zašto se Splićani nikada ne doseljavaju, nego se vraćaju.
A Riva, ona šetnica uz more koja diše umjesto cijelog grada. Ujutro se na njoj pije kahva, prijepodne gleda more, poslijepodne šeta, a uveče živi. Riva je bila pozornica na kojoj se odigralo sve: prvi poljupci, posljednji oproštaji, pobjede Hajduka i pjesme do zore.
Kada je car Dioklecijan gradio palaču za starost, nije mogao ni zamisliti da će u njoj jednog dana živjeti grad: da će se carevi hramovi pretvoriti u crkve, podrumi u tržnice, a bedemi u najljepšu kulisu na Mediteranu. Ali grad je uzeo palaču, i učinio od nje dom. I to je, zapravo, cijela poanta Splita: istorija se tu ne čuva iza stakla, nego se u njoj živi.
Zidine, Peristil, Zlatna vrata, kalete koje mirišu na lavandu i prženu ribu, kroz to se prolazi svaki dan, i svaki dan je lijepo. Ko je jednom lutao tim ulicama, taj se uvijek vraća, jer nema takvog labirinta ni u jednoj priči.
Marjan: pluća i vidikovac
A kada se poželi pogled na more odozgo, ide se na Marjan. Onaj zeleni brijeg nad gradom, s borovima, stazama i vidikovcima s kojih se vidi cijelo prostranstvo Jadrana. Marjan je bio i ostao hram: tu su se ljubili, trenirali, fotografisali i razmišljali. Kažu da se na Marjanu najbolje razmišlja u čitavoj državi, i ko je bio tamo, zna da je to tačno.
I baš kao što je grad uzeo palaču za dom, tako je uzeo i more za dvorište: trajekti, brodići, golubovi, bačvice na obali i derneci po kaletama. Split je grad koji je sve svoje blago, istoriju, more i sunce, stavio na jedno mjesto, i rekao: živite.
Da li ste znali? Dioklecijanova palača u Splitu jedan je od najbolje očuvanih spomenika rimskog doba na svijetu, a cijeli stari dio grada danas je pod zaštitom UNESCO-a, kao rijedak primjer da u antičkom spomeniku živi savremeni grad.
Split se pamti svim čulima, a ovi trenuci su svima zajednički:
prvi izlaz na Rivu, s osjećajem da ste ušli u film;
kahva u sjeni, uz zvuk mora i glasa grada;
penjanje na Marjan „samo do vidikovca”, i ostajanje do zalaska;
kupanje s barki, uz skokove koji su se njegovali kao umjetnost;
večeri kad je cijeli grad napolju, a vi u sredini svih.
Split nije grad koji se obilazi, Split je grad u kojem se ostaje. Makar u mislima.
Palača koja je postala naš zajednički dom
Za nas koji živimo daleko, Split je adresa ljeta: miris smole, zvuk klapa s nekog dvorišta, toplo kamenje pod nogama. Jedna slika grada na zalasku sunca, i sve se distance skrate na dužinu jednog daha.
Split nas podsjeća da su najljepši gradovi oni koji ne hvataju vrijeme, nego ga puštaju da se smjesti. Sedamnaest vijekova careve palače, i još traje. Kao i naša sjećanja na nju.
A kakav je vaš Split? Da li ste šetali Rivom, penjali se na Marjan i koje vrijeme vam je ostalo u srcu?
