Ima građevina koje čovjeka ušutkaju čim ih ugleda. Pulska Arena je takva. Stoji u centru grada gotovo dvije hiljade godina, a i danas izgleda kao da je neko sinoć završio posljednji red kamena. Kada se uđe unutra i pogleda uvis, teško je ne pomisliti koliko je ljudi prije nas stajalo na istom mjestu.
Za generacije koje su odrastale u Jugoslaviji, Arena nije bila samo spomenik iz udžbenika. Bila je to živa pozornica na kojoj su se gledali filmovi, slušali koncerti i dodjeljivale nagrade. Malo je gradova na svijetu koji svoj najveći antički spomenik koriste tako opušteno i svakodnevno.
Amfiteatar koji je preživio sve
Arena je jedan od najbolje očuvanih rimskih amfiteatara uopšte. Vanjski zid stoji gotovo u punoj visini, s redovima lukova koji se ponavljaju u savršenom ritmu. Kroz stoljeća je mijenjala namjenu, ali je uvijek ostajala centar oko kojeg se grad okretao.
Ono što posebno impresionira jeste razmjera. Kada se stane na sredinu i osvrne, shvati se koliko je ljudi ta građevina mogla primiti u vremenu kada su gradovi bili mnogo manji nego danas. To je podatak koji ostavlja utisak i na one koji se historijom inače ne bave.
Filmski festival i kino pod zvijezdama
Od pedesetih godina Arena je postala dom filmskog festivala, a projekcije pod vedrim nebom postale su zaštitni znak Pule. Sjediti na kamenim stepenicama, gledati film i osjećati ljetnu noć oko sebe bilo je iskustvo koje se ne zaboravlja.
Za domaću kinematografiju taj festival bio je najvažniji događaj u godini. Tamo su se premijerno prikazivali filmovi o kojima se poslije pričalo mjesecima, a glumci i redatelji dolazili su kao prave zvijezde.
Da li ste znali? Pulska Arena spada među šest najvećih sačuvanih rimskih amfiteatara na svijetu, a jedina je kod koje su sva četiri bočna tornja očuvana do danas.
Šta se pamti iz ljeta u Puli
Ko je ljetovao u Istri, pamti niz slika:
- šetnju do Arene u kasno popodne, kada kamen još drži toplinu;
- projekcije koje su počinjale tek kada padne mrak;
- koncerte na kojima se zvuk odbijao od starih zidova;
- razglednice koje su se slale rodbini, uvijek s istim motivom;
- osjećaj da se sjedi na mjestu na kojem je historija vrlo blizu.
Sve to zajedno činilo je Pulu gradom koji se pamtio drugačije od ostalih ljetovališta.
Grad koji je više od jedne građevine
Iako je Arena najpoznatija, Pula ima i drugih tragova rimskog vremena, uključujući slavoluk i hram na glavnom trgu. Šetnja gradom je zbog toga stalno preskakanje kroz stoljeća.
Uz to, Pula je bila i značajna luka i industrijski grad, pa se u njoj miješaju antika, austrougarsko naslijeđe i industrijska historija dvadesetog vijeka. Takav spoj daje joj karakter koji se ne može zamijeniti ni s jednim drugim gradom na obali.
Kamen koji je mijenjao namjenu
Kroz stoljeća je Arena služila različitim svrhama, od javnih okupljanja do tržnice i vojnog skladišta. U jednom periodu njeno kamenje bilo je ugroženo, jer se koristilo kao građevinski materijal za druge objekte u gradu.
Zahvaljujući odlukama da se građevina zaštiti, sačuvana je gotovo u cijelosti. Danas se to smatra jednim od najvažnijih poteza u historiji grada, jer bez Arene Pula ne bi imala ono po čemu je prepoznatljiva u cijelom svijetu.
Zašto se uvijek vraća
Ljudi koji su tamo ljetovali kao djeca često se vraćaju s vlastitom djecom. Arena je i dalje na istom mjestu, more je isto, a osjećaj prepoznavanja je trenutačan.
Možda je baš to najveća vrijednost takvih mjesta. Ona se ne mijenjaju brzo, pa nam služe kao tačka u koju se možemo vratiti i provjeriti koliko smo se sami promijenili.
