Postoje mjesta koja izgledaju kao da ih je neko namjerno složio da budu lijepa. Rovinj je jedno od njih. Kuće se penju uz brežuljak, stisnute jedna uz drugu, a na vrhu stoji zvonik crkve svete Eufemije koji se vidi izdaleka i služi kao orijentir cijelom kraju.
Za mnoge ljude Rovinj je bio prva slika Mediterana. Uske kamene ulice, prozori s kapcima, rublje razapeto iznad glave i more koje se pojavi na kraju svake uličice. Sve to izgledalo je kao razglednica, a bilo je obična svakodnevica za ljude koji tu žive.
Stari grad koji se penje ka nebu
Srce Rovinja je poluostrvo na kojem je smješten stari dio grada. Ulice su tu strme i popločane, ponegdje toliko uske da se dvoje ljudi mimoilaze s pažnjom. Upravo ta zbijenost daje gradu poseban karakter.
Na vrhu se nalazi crkva s visokim zvonikom, koji je decenijama bio najprepoznatljiviji motiv na fotografijama iz Istre. Pogled s tog mjesta obuhvata cijeli zaljev, okolna ostrva i krovove koji se spuštaju prema moru.
Grad ribara i radnika
Prije nego što je postao poznata turistička destinacija, Rovinj je bio grad ribara. Barke u luci nisu bile ukras nego alat, a ribarski zanat prenosio se s koljena na koljeno.
Uz ribarstvo, grad je imao i svoju industriju, u kojoj se posebno isticala tvornica duhana, koja je decenijama bila jedan od najvažnijih poslodavaca u kraju. Zbog toga Rovinj nikada nije bio samo ljetovalište, nego mjesto s vlastitim radnim ritmom.
Da li ste znali? Rovinj je nekada bio ostrvo, a s kopnom je spojen tek u osamnaestom vijeku, kada je zatrpan uski kanal koji ga je dijelio od obale.
Uz šta se pamte ljeta u Rovinju
Oni koji su tamo ljetovali sjećaju se detalja:
- jutarnjeg odlaska na plažu preko kamenih stepenica;
- mirisa bora i mora koji se miješao u šumi kraj obale;
- večernje šetnje uz luku, uz sladoled u ruci;
- uličnih slikara koji su crtali portrete turistima;
- zvona sa zvonika koje je odmjeravalo dan.
To su sitnice koje se ne planiraju, a upravo one ostaju najduže u sjećanju.
Priroda oko grada
Uz sam grad nalazi se šuma i niz uvala koje su decenijama bile omiljeno mjesto za kupanje. Voda je bistra, a obala kamenita, što je za mnoge bila prava definicija jadranskog ljeta.
Nedaleko su i mala ostrva do kojih se odlazilo brodićem. Takav izlet bio je obavezan dio svakog boravka i za djecu je predstavljao pravu avanturu.
Istra kao poseban svijet
Rovinj se ne može odvojiti od Istre, poluostrva koje je oduvijek bilo raskrsnica kultura. U govoru, kuhinji i arhitekturi osjeća se miješanje uticaja koji su se tu susretali stoljećima.
Zbog toga je boravak u Rovinju uvijek bio i mali kulturni izlet. Nazivi ulica, imena jela i način na koji ljudi govore odaju tu slojevitost, a posjetiocima daju osjećaj da su stigli negdje gdje se historija još uvijek osjeti u svakodnevici.
Ljeto koje je trajalo do jeseni
Sezona na tom dijelu obale počinjala je rano i trajala dugo. Septembar je za mnoge bio najljepši mjesec, jer bi gužve popustile, a more ostalo toplo.
Oni koji su mogli birati termin odmora često su birali upravo tada. Grad bi se vratio svom ritmu, kafići uz luku bili bi mirniji, a šetnja kroz stare ulice postajala je potpuno drugačije iskustvo.
Zašto Rovinj ostaje poseban
Uprkos svim promjenama, stari dio grada zadržao je svoj izgled. Kamene ulice su iste, zvonik je na svom mjestu, a more i dalje ulazi u svaku fotografiju.
Zbog toga povratak u Rovinj često izaziva jak osjećaj prepoznavanja. Mnogi kažu da je to jedno od rijetkih mjesta koje u sjećanju izgleda tačno onako kako izgleda i u stvarnosti.
