Zatvorite oči na trenutak i sjetite se te večeri. Napolju pada snijeg, prozori su zamagljeni od topline, a iz kuhinje se šire mirisi koji znače da je stigao najljepši praznik. U uglu sobe blista okićena jelka, sijalice trepere u ritmu koji smiruje, a cijela porodica na okupu čeka ponoć. Doček Nove godine bio je vrhunac zime i trenutak kada su i djeca i odrasli bili jednako uzbuđeni.
Nova godina bila je najveći zimski praznik, dan koji se čekao tjednima unaprijed. Priprema je bila dio čarolije, kićenje jelke, postavljanje sijalica, spremanje kolača i sitni tajni dogovori odraslih o poklonima. Kuća bi se preobrazila, ispunila svjetlom i mirisima, a u vazduhu se osjećalo ono posebno iščekivanje koje samo praznici donose.
Dolazak Djeda Mraza
Za djecu, srce cijelog praznika bio je Djed Mraz. Ta blaga figura u crvenom, s velikom vrećom preko ramena, bila je oličenje dobrote i darežljivosti. Djeca su mu pisala, učila pjesmice i priređivala mu programe, a zauzvrat su strpljivo, ali s velikim nestrpljenjem, čekala trenutak kada će dobiti svoj poklon. Susret s Djedom Mrazom, bilo na priredbi ili kod kuće, ostajao je u sjećanju godinama.
A najveće uzbuđenje krilo se u jednoj maloj, šarenoj kutiji ili kesici, novogodišnjem paketiću.
Da li ste znali? Novogodišnje paketiće djeca su vrlo često dobijala preko preduzeća ili sindikata u kojima su radili njihovi roditelji, bila je to lijepa tradicija koja je radost praznika činila dostupnom svima.
Čarolija paketića
Novogodišnji paketić bio je pravo malo blago. U njemu se krila raznovrsnost slatkiša koja je djetetu djelovala kao neiscrpno bogatstvo. Otvaranje paketića bio je ritual sam za sebe, pažljivo se razgledalo šta je unutra, pravile su se zalihe za dane koji dolaze i, naravno, mijenjalo se s braćom, sestrama i prijateljima.
Uz Novu godinu i paketiće vezane su neke od najtoplijih uspomena djetinjstva:
- šarena kesica ili kutija puna čokolade, bombona i keksa;
- okićena jelka pod čijim su se granama nalazili pokloni;
- trepćuće sijalice koje su sobu pretvarale u bajku;
- novogodišnji program na televiziji koji je okupljao cijelu porodicu;
- i onaj osjećaj topline kada su svi bili na okupu, srećni i nasmijani.
Kada bi pao mrak, cijela porodica okupila bi se pred malim ekranom. Novogodišnji program na televiziji bio je nezaobilazan dio večeri, pjesma, smijeh i dobro raspoloženje pratili su odbrojavanje do ponoći. A kada bi sat otkucao dvanaest, nastajala je prava mala eksplozija radosti: zagrljaji, čestitke i želje za sve najljepše u godini koja dolazi.
Toplina koja ne blijedi
Ono što je Novu godinu činilo tako posebnom nisu bili samo pokloni ni slatkiši. Bila je to toplina porodičnog okupljanja, osjećaj da su svi na jednom mjestu, zajedno, u miru i radosti. U tim satima svijet je djelovao dobar i pun nade, a budućnost svijetla kao sijalice na jelki.
Danas, kada zamiriše zima i zasjaju prve praznične sijalice, u nama se bude ta stara sjećanja. Sjetimo se paketića koje smo jedva dočekali, jelke koju smo kitili s porodicom i osjećaja sreće koji je ispunjavao dom. Ta toplina ne blijedi, ona živi u nama i vraća se svaki put kada se prisjetimo tih čarobnih večeri.
Priprema za praznik trajala je danima. Kitila se jelka, vješale su se svjetleće sijalice, spremali su se kolači i sitni kolačići, a djeca su nestrpljivo brojala dane. Svaki član porodice imao je svoju ulogu, a cijela kuća bila je uključena u to praznično iščekivanje. Baš ta zajednička priprema bila je jednako lijepa kao i sama večer dočeka, jer se u njoj osjećala ljubav i pažnja s kojom se sve radilo.
Nova godina bila je i ostala praznik srca, trenutak kada se cijenilo ono najvažnije, porodica, zajedništvo i radost jednostavnih stvari. I upravo zato je pamtimo s tolikom ljubavlju.
A čega se vi najviše sjećate? Šta je bilo u vašem paketiću i kako je izgledao doček u vašem domu? Podijelite svoje uspomene u komentarima, neka nas zajedno ogriju te tople zimske večeri.
Pročitajte i: Ćevapi, burek i Argeta · Pioniri Jugoslavije: “Danas kada posta… · “Valter brani Sarajevo”
