Renault 4 poznat kao Katrca, jednostavan mali automobil parkiran na putu

Renault 4 „Katrca”: praktičan drug za sve puteve

Sjećanje na Renault 4 „Katrcu”, jednostavan i pouzdan auto koji se sklapao u Novom Mestu i postao simbol pristupačne mobilnosti.

Postoje automobili koji impresioniraju sjajem i snagom, a postoje oni koji osvajaju srce svojom jednostavnošću. „Katrca” pripada onoj drugoj, dražoj vrsti. Skromna, uglata, s onom mekom vožnjom koja se ljuljala kao brodić, bila je auto uz koji se odrastalo bez pretenzija i bez brige. Ko je god ikad sjeo u nju, pamti onaj osjećaj da je sve moguće, i planina i more i makadamski put do vikendice, sve na istom rezervoaru.

Renault 4, kod nas milozvučno prekršten u „katrcu” ili „kitlu”, bio je jedan od najpopularnijih malih automobila svog vremena. Ono što ga je učinilo posebno bliskim ovim prostorima jeste to što se po licenci sklapao u Sloveniji, u tvornici IMV u Novom Mestu. Tako „katrca” nije bila samo strani auto na našim putevima, nego dio naše industrije i naše svakodnevice, komad našeg vremena koji smo mogli nazvati svojim.

Renault 4 poznat kao Katrca, jednostavan mali automobil parkiran na putu
Foto: M.Peinado from Alcalá de Henares, España · CC BY 2.0 · Wikimedia Commons

Jednostavnost koja osvaja

Najprepoznatljivija odlika „katrce” bila je upravo njena jednostavnost. Bez ijednog suvišnog detalja, napravljena da radi, izdrži i traje. A jedan poseban detalj i danas izaziva osmijeh svakome ko ga se sjeti, čuvena ručica mjenjača koja je izlazila iz komandne table. Zbog svog izgleda i pokreta rukom, ljudi su je od milja zvali „revolveraška” ručica, jer se mijenjala guranjem i povlačenjem, a ne klasičnim pomjeranjem s poda.

Ta sitnica postala je zaštitni znak „katrce”. Ko je jednom naučio da mijenja brzine tim potezom, nikad to nije zaboravio. Bio je to jedan od onih malih rituala vožnje koji su auto činili posebnim i pomalo razigranim, kao da svaka vožnja ima svoj mali obred na početku.

Da li ste znali? „Katrca” je bila toliko cijenjena zbog svoje praktičnosti da su je mnogi smatrali autom koji „ide svuda”, od gradskih ulica do najgorih seoskih puteva, gdje bi se poneki moderniji auto teško snašao.

Drug za sve puteve

Ako je postojao auto stvoren za život kakav se ovdje živio, bila je to „katrca”. Njena meka vožnja i visok klirens pomagali su joj da savlada rupe, blato i neravnine bez pogovora. Pouzdanost joj je bila druga priroda, palila je i grijala se strpljivo, a kad bi se nešto i pokvarilo, popravka je bila jednostavna i jeftina.

Zbog svega toga, „katrca” je za mnoge bila više od automobila. Bila je simbol pristupačne mobilnosti, dokaz da se i sa skromnim sredstvima može stići daleko. Uz nju su vezane brojne uspomene:

  • prvi porodični auto koji je otvorio vrata slobode i putovanja;
  • odlasci na vikendicu s prtljažnikom punim alata i sadnica;
  • vožnje makadamom do rijeke ili planine, uz smijeh i pjesmu;
  • ono karakteristično ljuljanje na krivinama, po kojem je „katrca” bila poznata;
  • i osjećaj da vas auto neće izdati, kud god da krenete.

U vremenu kada se cijenilo ono što je trajno i pouzdano, „katrca” je bila upravo takva, vjeran drug koji nije obećavao mnogo, ali je uvijek ispunjavao. Nije se hvalila, samo je radila svoj posao, decenijama i predano.

Upravo zbog toga što se sklapala u našoj tvornici u Novom Mestu, „katrca” je bila i dostupna i bliska. Nije bila auto za odabrane, nego auto za obične ljude, za radnika, za mladu porodicu, za onoga ko je prvi put sjedao za volan vlastitih kola. Mnogima je bila prvi automobil u životu, a prvi automobil se, kao i prva ljubav, ne zaboravlja. U njoj su naučili da voze, u njoj su prevozili prve bebe iz porodilišta i s njom su otvarali karte krajeva koje dotad nisu vidjeli.

Renault 4 poznat kao Katrca, jednostavan mali automobil parkiran na putu
Foto: wilford peloquin · CC BY 2.0 · Wikimedia Commons

Auto koji se pamti sa osmijehom

Danas, kada negdje ugledamo dobro očuvanu „katrcu”, teško je zadržati osmijeh. Njen uglati oblik i skromni izgled odmah bude toplinu i sjećanje na jednostavnija vremena, na porodične izlete i na osjećaj da se sreća krije u malim stvarima. Ona je podsjetnik da automobil ne mora biti raskošan da bi bio voljen.

„Katrca” je bila drug za sve puteve, u pravom smislu tih riječi. Vodila nas je gdje god smo poželjeli i strpljivo čekala da opet krenemo. Zato i danas zauzima posebno mjesto u srcima onih koji su je vozili i onih koji su u njoj proveli djetinjstvo na zadnjem sjedištu.

Jeste li i vi imali „katrcu” u porodici ili komšiluku? Sjećate li se one „revolveraške” ručice i njene meke, ljuljave vožnje? Ispišite svoje uspomene u komentarima, rado ćemo ih zajedno prelistati.

Pročitajte i: Tomos · Yugo · “Valter brani Sarajevo”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)