Kada bi trebalo opisati dalmatinsko ljeto jednom slikom, mnogi bi izabrali polje lavande na Hvaru. Ljubičasti redovi koji se pružaju do horizonta, miris koji se osjeti prije nego se polje ugleda i sunce koje na tom ostrvu izgleda jače nego drugdje.
Hvar je decenijama bio poznat kao ostrvo s najviše sunčanih sati, a ta reputacija dovodila je posjetioce iz cijele zemlje i iz inostranstva. Ipak, za one koji su ga upoznali izbliza, Hvar je bio mnogo više od statistike o vremenu.
Lavanda koja je obilježila ostrvo
Uzgoj lavande na Hvaru ima dugu tradiciju i dugo je bio važan dio lokalne privrede. Polja su se prostirala po unutrašnjosti ostrva, a berba je bila sezonski posao u kojem je učestvovala cijela porodica.
Od lavande se pravilo ulje koje se prodavalo i izvozilo, a vrećice sa sušenim cvijetom bile su obavezan suvenir. Mnogi i danas kažu da miris lavande odmah vraća sjećanje na ljetovanje iz djetinjstva.
Kamena mjesta i mirna uvala
Grad Hvar sa svojom lukom i tvrđavom iznad njega najpoznatiji je dio ostrva, ali unutrašnjost krije mala mjesta koja izgledaju kao da se vrijeme u njima zaustavilo.
Stari Grad, jedno od najstarijih naselja na Jadranu, i okolno polje s podjelom zemljišta iz antičkog perioda predstavljaju posebnu vrijednost. To je mjesto gdje se najbolje vidi koliko je ostrvo dugo naseljeno.
Da li ste znali? Starogradsko polje na Hvaru sačuvalo je podjelu zemljišta koju su postavili antički Grci, pa se i danas obrađuje po granicama starim više od dvije hiljade godina.
Uz šta se pamti Hvar
Ljetovanja na tom ostrvu ostala su u sjećanju po nizu detalja:
- trajektu koji je polazio iz Splita i vožnji koja je bila dio odmora;
- mirisu lavande i ružmarina uz svaku stazu;
- kupanju u uvalama do kojih se stizalo pješke;
- večerama na terasi, uz ribu i domaće vino;
- pogledu s tvrđave na luku punu barki.
To je bio odmor bez žurbe, u kojem je najveći plan dana bio odabrati uvalu.
Ostrvo koje živi od mora i zemlje
Uz turizam, život na Hvaru oduvijek se oslanjao na maslinarstvo, vinogradarstvo i ribarstvo. Teren je zahtjevan, a suhozidi koji dijele parcele svjedoče o generacijama teškog rada.
Zbog toga je hvarska svakodnevica uvijek bila spoj ljepote i napora. Ono što posjetiocu izgleda kao idilična slika, domaćinu je predstavljalo godine truda na kamenitoj zemlji.
Dolazak brodom kao dio doživljaja
Do ostrva se stizalo trajektom ili brodom, najčešće iz Splita. Ta vožnja bila je uvod u odmor: kofer na palubi, vjetar i prvi pogled na obalu koja se polako približava.
Za djecu je to bio poseban događaj. Mnogi se i danas sjećaju tačno gdje su sjedili i kako je izgledao trenutak kada se ostrvo pojavilo na horizontu.
Ljeto bez žurbe
Ritam na ostrvu bio je spor i podređen suncu. Rano jutro i kasno popodne bili su za kupanje, a sredina dana za hlad i odmor. Niko nije žurio, jer se nije imalo kuda.
Upravo taj spori ritam danas se pamti kao najveća vrijednost. U vremenu kada je sve ubrzano, sjećanje na dane u kojima je najveća odluka bila gdje se kupati djeluje gotovo nestvarno.
Zašto ostaje u sjećanju
Hvar je jedno od onih mjesta koja se pamte po mirisu i po svjetlu, a ne po pojedinačnim događajima. Ljudi se sjećaju kako je izgledalo popodne, a ne šta su tačno radili.
Možda je baš zato ostao simbol bezbrižnog ljeta. U sjećanju je ostalo sunce, more i miris lavande, a sve ostalo se povuklo u drugi plan.
