U vremenu kada je boks bio jedan od najgledanijih sportova, ime Mate Parlova izgovaralo se s posebnim poštovanjem. Bio je to boksač koji je spajao snagu i pamet, čovjek koji je u ringu djelovao smireno čak i kada je borba bila najteža.
Karijeru je gradio u Puli, gradu s kojim je ostao trajno povezan, a uspjesi koje je ostvario stavili su ga među najveće sportiste s ovih prostora. Za mnoge ljubitelje sporta on je i danas mjerilo onoga što znači vrhunski boks.
Put do olimpijskog zlata
Njegov najveći amaterski uspjeh stigao je na Olimpijskim igrama u Minhenu, gdje je osvojio zlatnu medalju. Bio je to trenutak koji je cijela zemlja pratila, a povratak kući pretvorio se u slavlje kakvo se pamti decenijama.
Osim olimpijskog zlata, nizao je i druge velike rezultate na evropskim i svjetskim takmičenjima. U ringu je bio poznat po odličnoj tehnici i po sposobnosti da pročita protivnika i prilagodi se tokom same borbe.
Profesionalna karijera i svjetski vrh
Nakon amaterskih uspjeha prešao je u profesionalce, gdje je nastavio nizati pobjede i na kraju došao do titule svjetskog prvaka. Bio je to rijedak uspjeh za sportistu s ovih prostora i potvrda da može parirati najboljima na svijetu.
Njegove borbe pratile su se preko televizije i radija, često u kasnim satima, a ujutro se o njima pričalo na svakom ćošku. Boks je tada bio sport koji je okupljao ljude jednako kao fudbal.
Da li ste znali? Mate Parlov je osvojio olimpijsko zlato u Minhenu, a kasnije je u profesionalnoj karijeri došao i do titule svjetskog prvaka, čime je ušao u red najuspješnijih boksača s ovih prostora.
Kako se pratio boks
Ko pamti to vrijeme, pamti i kako je izgledalo navijanje:
- okupljanje kod onoga ko ima bolji televizor;
- borbe koje su se prenosile kasno u noć;
- komentare koji su se čuli kroz otvorene prozore;
- novine koje su sutradan detaljno opisivale svaku rundu;
- djecu koja su poslije toga oponašala poteze u dvorištu.
Bio je to sport koji je imao svoju publiku i svoj ritual, a velike borbe bile su pravi događaji.
Boks kao popularan sport
Danas je teško objasniti koliko je boks tada značio. Velike borbe bile su događaj koji se planirao unaprijed, a imena najboljih boksača znala su i djeca koja se sportom nisu bavila.
U tom kontekstu njegovi uspjesi imali su ogroman odjek. Svaka pobjeda bila je tema razgovora danima, a mladi su masovno odlazili u boksačke klubove nadajući se da će jednog dana ponoviti nešto slično.
Stil koji se pamtio
U ringu nije bio od onih koji jure na protivnika od prvog zvona. Njegov pristup bio je promišljen: čekao je, proučavao i tek onda djelovao. Takav boks traži strpljenje i izuzetnu kondiciju.
Zbog toga su njegove borbe bile zanimljive i onima koji su voljeli tehniku, a ne samo snagu. Poznavaoci sporta i danas ističu njegovu sposobnost da kontroliše ritam borbe od početka do kraja.
Sportista koji je ostao uzor
Izvan ringa bio je poznat kao smiren i pristojan čovjek, bez sklonosti ka razmetanju. Upravo je ta kombinacija vrhunskog rezultata i skromnosti razlog zašto se njegovo ime i danas spominje s poštovanjem.
Za Pulu i cijelu Istru ostao je najveći sportski ambasador, a za sve ostale podsjetnik na vrijeme kada su se veliki uspjesi slavili zajedno, bez obzira odakle je sportista dolazio.
