Prvi ton i svi znaju: Mišo. Onaj glas, visok, čist, s onim čuvenim lomljenjem na vrhu koje je bilo njegov potpis, njegov patent, njegovo more. Mišo Kovač je pjevao kao što more udara u stijenu:…
Žuta boja koja se u martu nosi kao medalja: mimoza. Osmi mart je u našim krajevima bio praznik s mirisom, mirisom proljeća, cvijeća i kahve koja se točila u čašama za goste. Dan kada su…
Prvo se čuje, voda. Negdje između šume, onaj zvuk koji se ne može opisati: kao da planina govori. A onda se ugleda: jezera boje koja nemaju imena, zelena i tirkizna, poredana jedno iznad drugog kao…
Skok, voda i stotinu metara. Kada je Đurđica Bjedov skočila u bazen u Meksiku 1968. godine, malo ko se na nju kladio. A kada je dotakla zid prva, na 100 metara prsno, cijela jedna zemlja…
Zvuk otvaranja koji je značio sve: onaj psss pravi, duboki, znak da je stigla pjenušava voda. Knjaz Miloš, iz Aranđelovca, bio je mineralna voda s imenom koje je zvučalo kao istorija, i ukusom koji se…
Ima filmova koji se gledaju, i onih koji se žive. „Tko pjeva zlo ne misli", ona topla zagrebačka priča o jednoj familiji iz tridesetih godina, o tati, majci, sinu i komšiluku, pripada drugoj vrsti. Taj…
Kada bi Tereza zapjevala na festivalu, nastupala je ona posebna vrsta tišine, ona koja zna da dolazi veliki glas. Tereza Kesovija bila je umjetnica u pravom smislu: glas koji je mogao sve, od šansone do…
Telefon koji zvoni u četiri ujutro, glas komšije: „USTAJTE, idemo!" I ko je ikada pošao na uranak, taj zna: Prvi maj se ne slavi u krevetu. Zora, magla nad rijekom ili poljem, miris vatre koja…
Prvi pogled na Bled uvijek izazove isto: tišinu. Jezero glatko kao staklo, na sredini ostrvo s crkvom čiji se zvonik vidi iz svakog ugla, a nad svime, dvorac na stijeni, kao da ga je neko…
Nedjeljno prepodne, snijeg na televiziji, i cijela zemlja zagledana u jedan ekran: gledamo slalom. Među štangulama, u onoj crvenoj ili plavoj majici, leti naš dečko, Bojan Križaj. Sekunda po sekunda, zavoj po zavoj, srce u…
