Električni orgazam: grom iz beogradskog podruma
Ime koje se nije moglo izgovoriti pred roditeljima, a muzika koja se nije mogla isključiti iz glave. Električni orgazam bio je bend o kojem se pričalo u pola glasa u kući, a punim grlom na…
Ime koje se nije moglo izgovoriti pred roditeljima, a muzika koja se nije mogla isključiti iz glave. Električni orgazam bio je bend o kojem se pričalo u pola glasa u kući, a punim grlom na…
Zvuk otvaranja žvake bio je svečan: prvo omot, pa onda, sličica. Cijeli jedan svijet na komadu papira veličine poštanske marke: auto, fudbaler, životinja, junak stripa. I odjednom više niste bili samo đak s torbom, bili…
Prvi pogled s Kalemegdana, tamo gdje Sava ljubi Dunav, ostaje u pamćenju cijeli život. Vjetar koji dolazi s dvije rijeke, šetalište po kojem se spoje svi jezici bivše države, i onaj osjećaj, neobjašnjiv, ali svima…
Kada je na teletextu zasijalo da je splitska Jugoplastika ponovo prvak Evrope, cijela zemlja je za trenutak zaboravila na sve. Tri godine zaredom, 1989, 1990. i 1991, mala momčad s Jadrana osvajala je Kup evropskih…
Boca iz frižidera, kondenzovana kapljica koja je klizila niz staklo, i onaj prvi gutljaj breskve koji je značio: došli su gosti, ili je neko imao rođendan, ili je jednostavno bio petak. Fructal sokovi imali su…
„Đe si, ti meni to radiš?” Rečenica koje se nije moglo čuti a da se ne prasne u smijeh. Top lista nadrealista bila je emisija zbog koje se zalazilo u kuću prijatelja koji je imao…
Zvuk zatvaranja vrata koji je zvučao ozbiljno, gotovo svečano. Pozadina dovoljno široka za cijeli frižider, a platno sjedišta koje se ljeti lijepilo za noge. Zastava 128, ili, kako smo je svi zvali, „Osmica”, bila je…
Kravata uska koliko dva prsta, šišanje koje je bunilo roditelje i pjesma koja je zvučala kao da je stigla s drugog planeta. Kada su na malim ekranima početkom osamdesetih pojavili se Idoli, mnogi stariji nisu…
Sjećate li se tog malog znaka, tri srca poredana jedno do drugog, koji je krasio bocu na svečanom stolu? Kada bi se otvorila, začuo bi se tihi pucketavi zvuk mjehurića, a čaša bi se ispunila…
Ljeto 1990. godine ima svoj zvuk, svoju boju i svoj miris. Za sve nas koji pamtimo to doba, dovoljno je zatvoriti oči i vratiti se pred televizor, u sobu punu rodbine i komšija, u napetu…