Postoje treneri koje pamtimo po rezultatima i oni koje pamtimo po pojavi. Miroslav Ćiro Blažević bio je oboje. Umio je napraviti ekipu koja igra iznad očekivanja, a istovremeno je bio čovjek čije su izjave punile novinske naslove i prije i poslije utakmice.
Njegov stil bio je prepoznatljiv: mnogo samopouzdanja, mnogo šarma i sposobnost da igračima usadi vjeru da mogu pobijediti bilo koga. U sportu u kojem je psihologija često presudna, to je bila njegova najveća prednost.
Trener koji je gradio ekipe
Tokom karijere vodio je više klubova u zemlji i inostranstvu, a najveći domaći uspjeh ostvario je s Dinamom, koji je pod njegovim vodstvom osvojio naslov prvaka države. Bio je to rezultat koji je potvrdio njegov status vrhunskog stručnjaka.
Njegova snaga bila je u radu s grupom. Umio je prepoznati igrača koji drugima nije bio zanimljiv i od njega napraviti nosioca igre. Zbog toga su ga igrači voljeli, čak i kada je bio zahtjevan.
Čovjek koji je znao s medijima
Rijetko ko je tako dobro razumio ulogu javnosti. Znao je kada treba skrenuti pažnju na sebe da bi se rasteretila ekipa i kada treba najaviti pobjedu da bi se podigla atmosfera. Novinari su ga voljeli jer je uvijek imao spremnu rečenicu.
Taj pristup nije se svima sviđao. Bilo je kritika da previše govori i da obećava više nego što može ispuniti. Ipak, rezultati su mu često davali za pravo, a njegova sposobnost da motiviše ljude bila je neosporna.
Da li ste znali? Nakon uspješne karijere u domaćim klubovima, Ćiro Blažević je kasnije kao selektor vodio reprezentaciju do jednog od najvećih uspjeha na svjetskim prvenstvima, čime je postao poznat i široj evropskoj publici.
Po čemu se pamti
Njegov lik ostao je zapamćen po nekoliko stvari:
- po samopouzdanju koje je prenosio na igrače;
- po izjavama koje su se prepričavale danima;
- po sposobnosti da od skromnije ekipe napravi ozbiljnog takmaca;
- po energiji koju je pokazivao na klupi tokom cijele utakmice;
- po tome što nikada nije bio dosadan sagovornik.
Takvih figura u sportu ima malo, a one koje postoje ostaju upamćene mnogo duže od prosječnih stručnjaka.
Motivacija kao glavni alat
Njegova najveća vještina bila je sposobnost da uvjeri igrače da mogu više nego što misle. Prije velikih utakmica znao je pronaći rečenicu koja bi promijenila raspoloženje cijele svlačionice.
Takav pristup ne pojavljuje se u taktičkim analizama, ali se vidi na terenu. Ekipe koje je vodio često su igrale iznad očekivanja upravo zato što su vjerovale da je pobjeda moguća.
Lik koji je izlazio izvan sporta
S vremenom je postao poznat i onima koji fudbal ne prate. Njegove izjave prenosile su se u opštim rubrikama, a pojava na televiziji bila je garancija da će biti zanimljivo.
Takva prepoznatljivost rijetka je za trenera. Ona govori da je uspio biti više od stručnjaka za jedan sport i da je postao dio šire popularne kulture svog vremena.
Trag u fudbalu
Kroz njegove ruke prošao je veliki broj igrača koji su kasnije napravili velike karijere. Mnogi od njih isticali su da im je upravo on dao samopouzdanje u ključnom trenutku.
Zbog toga se njegovo ime i danas spominje kada se govori o trenerima koji su znali raditi s ljudima. Taktika se mijenja i zastarijeva, ali sposobnost da se ekipa natjera da vjeruje u sebe ostaje vrijedna u svakom vremenu.
