Šah je decenijama bio mnogo više od igre. Bio je to način razmišljanja, tema razgovora u kafanama i parkovima, i sport u kojem su se rezultati pratili jednako pažljivo kao u fudbalu. U tom svijetu jedno ime imalo je poseban status: Svetozar Gligorić.
Bio je velemajstor svjetskog ranga u vremenu kada je konkurencija bila izuzetno jaka, a najbolji igrači dolazili su iz zemalja koje su u šah ulagale ogromne resurse. Uprkos tome, on se godinama držao u samom vrhu i igrao ravnopravno s najvećima.
Igrač s vlastitim stilom
Ono što ga je izdvajalo bila je nezavisnost. Nije slijepo slijedio tadašnje škole i pravce, nego je razvijao vlastite ideje i otvaranja. Zbog toga su njegove partije bile zanimljive i onima koji nisu bili vrhunski poznavaoci igre.
Poznata je njegova misao da igra protiv figura, a ne protiv protivnika, što je bio način da objasni svoj pristup. Za njega je šah bio potraga za najboljim potezom, a ne psihološki dvoboj s čovjekom preko puta.
Decenije na vrhu
Tokom karijere osvajao je domaća prvenstva veliki broj puta i redovno nastupao na najjačim međunarodnim turnirima. Igrao je protiv gotovo svih velikih imena svoje epohe i protiv mnogih bilježio zapažene rezultate.
Ta dugovječnost je posebno impresivna. Šah traži stalno učenje, a teorija se mijenja iz godine u godinu. Ostati konkurentan decenijama znači stalno raditi, čitati i prilagođavati se novim idejama.
Da li ste znali? Svetozar Gligorić je osim šaha bio poznat i po tome što se bavio novinarstvom i muzikom, a njegove analize partija objavljivane su u brojnim publikacijama širom svijeta.
Kako se tada igrao šah
Njegova popularnost podudarala se s vremenom kada je šah bio svuda:
- u parkovima, gdje su se okupljali igrači svih generacija;
- u školama, kroz sekcije koje su imale ozbiljan status;
- u novinama, koje su redovno objavljivale šahovske rubrike;
- u kafanama, gdje se partija znala otegnuti do kasno;
- u kućama, gdje je tabla stajala spremna u dnevnoj sobi.
U takvom okruženju vrhunski igrač imao je status prave sportske zvijezde.
Šah kao dio obrazovanja
U njegovo vrijeme šah se smatrao korisnim za razvoj djece, pa se podržavao u školama i domovima kulture. Sekcije su bile ozbiljne, s trenerima i redovnim takmičenjima među školama.
Zbog toga je veliki broj ljudi naučio osnove igre, čak i ako se kasnije nikada nije ozbiljno takmičio. To je stvorilo publiku koja je razumjela partije i mogla pratiti velike turnire s razumijevanjem.
Turniri koji su se pratili kao sportski događaji
Veliki šahovski turniri izvještavani su u novinama s dijagramima i analizama. Ljudi su partije ponavljali kod kuće na vlastitoj tabli, pokušavajući shvatiti zašto je odigran baš taj potez.
U takvoj atmosferi velemajstor je bio prava zvijezda. Njegovo ime bilo je poznato i onima koji nisu igrali, jednako kao imena najboljih fudbalera ili atletičara tog vremena.
Zašto se pamti
Njegovo ime ostalo je sinonim za ozbiljan pristup igri i za sportsko ponašanje. Bio je poznat po korektnosti prema protivnicima i po mirnoći za tablom, bez obzira na ulog partije.
Za generacije koje su šah učile iz knjiga i novinskih rubrika, on je bio uzor i dokaz da se i u igri koja izgleda tiho može postići svjetska slava. To je nasljeđe koje traje i danas.
