Nedjeljno prepodne, snijeg na televiziji, i cijela zemlja zagledana u jedan ekran: gledamo slalom. Među štangulama, u onoj crvenoj ili plavoj majici, leti naš dečko, Bojan Križaj. Sekunda po sekunda, zavoj po zavoj, srce u grlu, i onda cilj, i vrijeme koje se čeka kao presuda. I onda, radost. Naši su opet među najboljima svijeta.
Zimski sportovi nisu bili „naši” po masovnosti fudbala, ali su bili naši po osjećaju. Kada su skijali Slovenci, slavila je cijela Jugoslavija: od Kranjske Gore do Skoplja navijalo se za ista imena.
Križaj: majstor preciznosti
Bojan Križaj bio je prva prava svjetska klasa koja je izašla iz naših skijaških škola. U slalomu i veleslalomu godinama se borio s najjačima na svijetu, pobjede, postolja, i onaj prepoznatljiv stil: čist, tehničan, pametan. Nije letio na sreću, skijao je znanjem. I zato se njegovo ime izgovaralo s ponosom gdje god da se pričalo o skijanju.
A Kranjska Gora, s onom čuvenom stazom, postala je hram: kada bi tamo bila utrka Svjetskog kupa, cijela Slovenija, i dosta onih izvan nje, stajala je uz ogradu i stazom nosila svoje junake.
Petrovič: genije koji je letio kraće od slave
A onda se pojavio Rok Petrovič, talent kakav se rađa jednom u mnogo generacija. Njegov slalom bio je hrabar do nesmotrenosti: napadao je svaku štangulu kao da mu je zadnja. I pobjeđivao, na način koji je ostavljao bez daha. Sezona u kojoj je dominirao pamti se kao jedna od najljepših priča našeg zimskog sporta.
Da je sudbina bila blaža, znali bismo šta je sve moglo doći. Ali sport, kao i život, zna da bude kratak s genijima. Ostalo nam je sjećanje na ono letenje, i tuga koja se, s godinama, pretvorila u zahvalnost.
Da li ste znali? Slovenska skijaška škola spada među najbolje u svijetu, a generacije poput Križajeve i Petrovičeve postavile su standard koji i danas, na svjetskim stazama, nose skijaši iz ovih krajeva.
Uz koje trenutke se sjećamo skijanja
Skijanje se gledalo subotom i nedjeljom, a pamti se uz:
- startne brojeve koje smo navijali kao fudbalske klubove;
- vremena koja su se čitala s ekrana kao poezija;
- komentare koji su znali svaki zavoj i svaku stazu;
- zimska prepodneva uz televizor, s kahvom i palačinkama;
- prve skije u dvorištu, drvene, pozajmljene, neoštrene.
Bio je to sport koji se gledao sa strpljenjem, i slavio s ukusom.
Snijeg koji nas spaja
Danas, kada se nađu ljudi naše generacije, skijanje je tema koja otvara sva vrata sjećanja: „gledao si Križaja?” I odmah, zima, televizor, topla kuća, i oni nedjeljni programi koji su bili zakon. Za Slovence ponos, za ostale radost, a za sve nas zajedno: jedno lijepo, bijelo sjećanje.
A Križaj i Petrovič? Oni su dokaz da se iz male zemlje može poletjeti do samog vrha svijeta, doslovno, niz planinu.
A jeste li pratili skijaše tog doba? Da li se sjećate onih nedjeljnih slaloma, i za koga ste navijali?
Pročitajte i: Sarajevo ’84 · Dražen Petrović · Crvena zvezda, Bari 1991
