Zatvorite oči i zamislite toplu dalmatinsku noć. More lagano zapljuskuje obalu, u zraku se osjeća sol i miris borova, a s pozornice se prelijeva melodija koju cijeli trg pjeva uglas. Nad glavama se pale prve zvijezde, a pjesma o ljubavi, moru i rodnom kraju para srce i grije dušu. Takva je bila čarolija Splitskog festivala, večeri u kojoj se činilo da je cijela Dalmacija stala na jedan trg i zapjevala iz sveg glasa.
Dalmatinski San Remo
Festival zabavne glazbe Split održava se od 1960. godine i vrlo brzo je stekao počasni nadimak, “dalmatinski San Remo”. Poređenje s glasovitim talijanskim festivalom nije bilo slučajno: kao i njegov mediteranski uzor, i splitska smotra njegovala je melodičnu, prohodnu pjesmu, onu koja se pamti već poslije prvog slušanja i pjevuši danima kasnije.
Ali Splitski festival imao je i nešto svoje, neponovljivo. Bio je duboko ukorijenjen u dalmatinski identitet, u onaj mediteranski način života gdje se pjeva pod vedrim nebom, gdje je more uvijek u pozadini, i gdje melodija nosi miris rodnog škoja i kamena. Nije to bila samo glazbena priredba, već slavlje jednog podneblja i njegove duše.
Pozornica pod Prokurativama
Teško je zamisliti ljepšu binu od one na kojoj se festival održavao. Koncerti su se odvijali na trgu Prokurative, jednom od najljepših prostora u Splitu, tik uz more. Elegantni lukovi i trijemovi tog trga stvarali su savršenu kulisu, pomalo svečanu, pomalo intimnu, a uvijek prepoznatljivo dalmatinsku.
Ambijent je bio dio doživljaja jednako koliko i sama glazba. Ljetna večer, blagi lahor s mora, publika koja ispunjava trg i pjeva zajedno s izvođačima, sve se to stapalo u jedinstven osjećaj pripadnosti. Nekoliko elemenata činilo je taj doživljaj neponovljivim:
- more kao vječna pozadina svake note;
- Prokurative, trg čija arhitektura daje svečan okvir;
- ljetne večeri ispunjene toplinom i opuštenošću;
- zajedničko pjevanje publike koja je i sama bila dio nastupa.
Da li ste znali? Splitski festival održava se još od 1960. godine, a zbog svoje melodične, mediteranske pjesme dobio je počasni nadimak “dalmatinski San Remo”.
Glasovi koji su obilježili festival
Kroz decenije, na sceni Splitskog festivala nastupala su velika imena dalmatinske i domaće glazbe. Među njima je i Oliver Dragojević, umjetnik čiji je glas gotovo neodvojiv od pojma dalmatinske pjesme. Njegove izvedbe, kao i nastupi mnogih drugih, pretvarali su obične pjesme u trajne emotivne uspomene generacija.
Uz zabavnu glazbu, festival je njegovao i onaj poseban, mediteranski melos koji se prepoznaje na prvi ton. Klapska tradicija, mekane melodije i tekstovi o moru, ljubavi i čežnji za rodnim krajem, sve je to gradilo prepoznatljiv zvuk koji i danas budi snažne emocije. Za mnoge u regionu i dijaspori, jedna takva pjesma dovoljna je da u trenu vrati mirise i boje dalmatinskog ljeta.
Dio dalmatinskog identiteta
Splitski festival bio je mnogo više od niza koncerata. Bio je vezivno tkivo jednog podneblja, mjesto gdje se svakog ljeta iznova potvrđivalo šta znači biti Dalmatinac, voljeti more, cijeniti pjesmu i znati uživati u jednostavnim, toplim trenucima. Za one koji su odrasli uz te melodije, festival je zauvijek ostao sinonim za bezbrižna ljeta mladosti.
Danas, kad negdje daleko od mora čujemo neku od tih pjesama, srce zakuca malo brže. Vraćaju nas one na obalu, među drage ljude, u noć kad je cijeli trg pjevao istu melodiju. Baš zato takva glazba nikada ne stari, ona je dio nas.
Koja vam je pjesma sa Splitskog festivala najdraža i s kim je vežete? Podijelite svoja sjećanja u komentarima, a mi ćemo se rado zajedno vratiti pod Prokurative, makar u mislima.
Pročitajte i: Lepa Brena · Zdravko Čolić · Bijelo dugme
