Postoji putovanje koje se pamti bolje od svih kasnijih, iako je trajalo svega nekoliko dana. Maturska ekskurzija bila je prvi pravi odlazak bez roditelja, s društvom koje se poznaje godinama i s osjećajem da se nešto važno završava.
Planirala se mjesecima. Skupljao se novac, biralo se odredište, dogovarali se sobni rasporedi i pravili planovi koji su se najčešće raspali već prve večeri. Ali upravo je to bio dio čitavog doživljaja.
Priprema koja je trajala duže od puta
Novac se skupljao kroz cijelu godinu, ponekad i duže. Organizovale su se razne akcije, a roditelji su doplaćivali ostatak, često uz komentar da je to prevelik trošak.
Uz novac se planirala i garderoba. Za tih nekoliko dana spremalo se pažljivije nego za bilo šta drugo, jer se znalo da će se praviti fotografije koje će ostati zauvijek.
Autobus kao dio doživljaja
Putovanje je najčešće počinjalo dugom vožnjom. Autobus je bio pun, glasan i pretrpan torbama, a muzika je svirala bez prestanka od prvog do posljednjeg kilometra.
Sjedišta pozadi bila su najtraženija, a pauze na benzinskim stanicama pretvarale su se u male događaje. Mnogi kažu da je vožnja bila zabavnija od samog odredišta.
Da li ste znali? Ekskurzije su bile organizovani dio školskog programa i često su uključivale posjete kulturnim i historijskim znamenitostima, pa su imale i obrazovnu, a ne samo zabavnu svrhu.
Šta se pamti s ekskurzije
Sjećanja su gotovo ista kod svih generacija:
- noći u kojima se gotovo nije spavalo;
- profesori koji su obilazili sobe i pravili se da ne vide sve;
- fotoaparat s filmom od trideset šest slika, koji se štedio;
- suveniri kupljeni za ukućane, uvijek u posljednji čas;
- prve simpatije koje su se ohrabrile baš tih dana.
Sve to sabijeno u nekoliko dana koji su djelovali mnogo duže.
Kraj jednog razdoblja
Ekskurzija je najčešće dolazila pred kraj školovanja, pa je nosila i posebnu težinu. Znalo se da se društvo uskoro razilazi i da neki neće ostati u istom gradu.
Zbog toga je bilo i veselja i sjete. Posljednja večer obično je bila najemotivnija, uz obećanja da će se svi redovno viđati, obećanja koja su se rijetko ispunila u potpunosti.
Odredišta koja su se ponavljala
Postojala su mjesta koja su bila klasičan izbor za ekskurzije, u zemlji i u susjedstvu. Rute su se ponavljale godinama, pa su starije generacije davale savjete mlađima.
Program je obično uključivao obilazak znamenitosti tokom dana, što su đaci trpjeli, i slobodno vrijeme uveče, zbog kojeg su zapravo i došli.
Profesori u drugom svjetlu
Na ekskurziji su se nastavnici viđali izvan učionice, u običnoj odjeći i u opuštenijem izdanju. Za mnoge đake to je bilo iznenađenje.
Ti dani često su popravljali odnose koji su u školi bili napeti. Kada se zajedno putuje i dijeli umor, granica između katedre i klupe postaje manje važna.
Fotografije koje ostaju
Slike s ekskurzije danas se čuvaju u albumima i redovno se ponovo gledaju. Na njima su mlada lica, frizure koje su tada bile moderne i osmijesi koji ne glume.
Kada se generacija sretne nakon mnogo godina, razgovor gotovo uvijek dođe do te ekskurzije. To je dokaz da su ti dani bili prekretnica, a ne samo putovanje.
