Bilo je nešto posebno u tome kada bi neko rekao da mu je auto sastavljen kod nas. U Vogošći, nadomak Sarajeva, godinama je radila tvornica u kojoj su se sklapali automobili poznatog njemačkog proizvođača, a najpoznatiji među njima bio je Golf. Za mnoge porodice to je bio prvi ozbiljan automobil u životu.
Taj model imao je reputaciju pouzdanog, praktičnog i dovoljno modernog auta koji nije bio ni previše skroman ni previše razmetljiv. Stajao je ispred zgrada u svakom većem gradu, a činjenica da je dolazio iz domaće tvornice davala mu je dodatnu vrijednost u očima kupaca.
Tvornica koja je zaposlila cijeli kraj
Pogon u Vogošći nije bio samo mjesto proizvodnje. Bio je to veliki poslodavac koji je hranio ogroman broj porodica iz Sarajeva i okoline. Posao u tvornici značio je sigurnost, redovnu platu i status koji se u to vrijeme visoko cijenio.
Oko takvih fabrika razvijala su se cijela naselja. Gradili su se stanovi za radnike, otvarale se prodavnice i škole, pa je industrija oblikovala i izgled grada, a ne samo njegovu privredu.
Automobil koji je bio san mnogih
Doći do automobila tada nije bilo jednostavno. Čekalo se, štedjelo i planiralo godinama, a kupovina se doživljavala kao veliki porodični događaj o kojem se obavještavala i šira rodbina.
Kada bi auto konačno stigao, pažnja koja mu se poklanjala bila je neuporediva s današnjom. Prao se vikendom, čuvao od sunca, a svaka ogrebotina bila je razlog za pravu malu dramu u kući.
Da li ste znali? U tvornici u Vogošći sklapali su se automobili stranog proizvođača u zajedničkom ulaganju sarajevskog UNIS-a i Volkswagena, što je omogućavalo domaću proizvodnju uz korištenje provjerene strane tehnologije.
Šta se pamti uz taj auto
Ko je odrastao uz porodični automobil iz tog vremena, pamti niz detalja:
- pripreme za put na more, kada se prtljažnik slagao kao slagalica;
- prekrivače na sjedištima koji su čuvali tapaciranje;
- mirisnu jelku koja je visjela s retrovizora;
- vikend pranje pred zgradom, uz kofu i spužvu;
- komšije koji su dolazili pogledati novi auto.
Sve su to sitnice, ali upravo one pokazuju koliko je automobil tada značio više od prevoza.
Industrija koja je gradila gradove
Domaća automobilska industrija bila je razvijena na više lokacija u zemlji, a svaka je imala svoj prepoznatljiv proizvod. Zajedno su činile sistem koji je zapošljavao ogroman broj ljudi i razvijao tehničko znanje.
Uz same automobile razvijala se i mreža dobavljača, radionica i servisa. Znanje koje se tada steklo ostalo je kod ljudi i nakon što su se prilike promijenile, pa su mnogi majstori iz tog perioda i danas cijenjeni.
Servis, dijelovi i majstor od povjerenja
Uz automobil je išla i cijela mreža ljudi koji su ga održavali. Svaka porodica imala je svog majstora, nekoga kome se vjerovalo i kod koga se išlo bez zakazivanja. Taj odnos gradio se godinama i često je prelazio u prijateljstvo.
Dijelovi su se nabavljali pažljivo, a mnogi vozači nosili su u prtljažniku osnovni alat i rezervne sitnice. Znati sam promijeniti gumu ili provjeriti nivo ulja smatralo se normalnim, a ne posebnom vještinom.
Auto koji je trajao generacijama
Ti automobili rijetko su se prodavali nakon nekoliko godina. Ostajali su u porodici, prelazili s roditelja na djecu i služili dok god su mogli. Mnogi su na njima naučili voziti.
Zbog toga su za veliki broj ljudi vezani za konkretne uspomene: prvi čas vožnje, prvi samostalni put i prvo putovanje bez roditelja. Takve stvari automobil pretvaraju u dio porodične priče.
Zašto se tog vremena sjećamo
Danas su automobili dostupniji i tehnički napredniji, ali je odnos prema njima sasvim drugačiji. Auto je postao potrošna roba, dok je tada bio dio porodične imovine i ponosa.
Zbog toga sjećanje na te godine nije samo sjećanje na jedan model. To je sjećanje na vrijeme kada se stvari kupovale rijetko, čuvale dugo i cijenile mnogo više nego danas.
