Kada se sa smjera Rijeke prvi put ugleda Opatija, uvijek se vidi isto: more koje se smiruje, parkovi koji mirišu na cvijeće, i ona čuvena elegancija grada koji se odmaranjem bavio profesionalno, od vremena careva. Opatija je bila „dama Jadrana”: lijepa, mirna, sa šeširom od kamelija i s dugom šetnjom uz more koja se zove Lungomare.
Ovdje se nije trčalo na plažu i nije se jelo na brzinu. Ovdje se ustajalo polako, šetalo dostojanstveno, kahva pila uz more i disalo, punim plućima, na onaj način koji se danas zove „odmor”, a tada se zvao jednostavno: biti u Opatiji.
Lungomare: najljepša šetnica na svijetu
Lungomare, ona dugačka staza uz more, od Voloskog do Lovrana, bila je institucija. Po njoj se šetalo ujutro „radi zdravlja”, prijepodne „radi pogleda”, a uveče „radi društva”. Svi koji su nešto značili u ovom gradu, prošli su njome: i carevi i filmske zvijezde i mi, naše porodice s djecom, sa sladoledom u ruci i s cipelama koje su se nosile samo u Opatiji.
A Slatina, srce grada, bila je pozornica: kafe jedan do drugog, muzika sa terasa, djeca koja se igraju na obali i onaj osjećaj da je sve tačno tamo gdje treba biti. U Opatiji se znalo: ljepota nije stvar novca, nego stvar ritma.
Kamelije, vile i stari luksuz
Opatija je imala i svoju istoriju: vile iz austrougarskog doba, hoteli u kojima su spavali carevi i kraljevi, parkovi s kamelijama po kojima je grad postao poznat. Taj stari luksuz nije bio hladan, bio je topao, domaći, pristupačan. Jer u socijalističkoj Jugoslaviji Opatija je bila za sve: odmarališta, sindikalni godišnji odmori, školske ekskurzije. Dama Jadrana primila je svakog, i svakom dala dio svoje elegancije.
I zato su se u Opatiji snimale i razglednice koje se i danas traže: more, palme, Lungomare i onaj osjećaj, koji se ne može kupiti, da je život lijep.
Da li ste znali? Opatija je bila jedno od prvih turističkih odredišta na Jadranu, njena tradicija gostoprimstva počinje još u 19. vijeku, a poznata kamelija postala je simbol grada koji se i danas slavi svojim svečanostima cvijeća.
Uz koje trenutke se sjećamo Opatije
Svako ima svoju Opatiju, a trenuci su slični:
- jutarnja šetnja Lungomareom, dok se more još budi;
- kahva na Slatini, uz muziku i miris mora;
- prvi skok u more s metalnih stepenica, hladan i savršen;
- večeri kada se cijela šetnica pretvori u pozorište ljudi;
- posljednji pogled na more pri polasku, s obećanjem povratka.
Opatija je bila mjesto gdje su se odmarali i tijelo i duh, i gdje se uvijek obećalo: vratićemo se.
Dama koja i dalje čeka
Za našu generaciju, raspršenu po svijetu, Opatija je ostala ono što je bila: adresa mira. Sjećanje na nju ne stari, samo se polako dijeli onima mlađima, uz priče: „tamo smo išli svake godine”, „tu sam naučio plivati”, „tu je baka najviše voljela”.
A Lungomare i dalje ide uz more, miran i strpljiv. Čeka one koji se vraćaju. I mi se, vraćamo. Svake sezone, makar u mislima, dama Jadrana dobije svoje goste.
A kakva je vaša Opatija? Da li ste šetali Lungomareom i koja uspomena vam je najdraža?
Pročitajte i: Dubrovnik · Ljetovanje na Jadranu · Sarajevo
