Prvo se čuje, voda. Negdje između šume, onaj zvuk koji se ne može opisati: kao da planina govori. A onda se ugleda: jezera boje koja nemaju imena, zelena i tirkizna, poredana jedno iznad drugog kao…
Prvi pogled na Bled uvijek izazove isto: tišinu. Jezero glatko kao staklo, na sredini ostrvo s crkvom čiji se zvonik vidi iz svakog ugla, a nad svime, dvorac na stijeni, kao da ga je neko…
Kada se sa smjera Rijeke prvi put ugleda Opatija, uvijek se vidi isto: more koje se smiruje, parkovi koji mirišu na cvijeće, i ona čuvena elegancija grada koji se odmaranjem bavio profesionalno, od vremena careva.…
Malo je gradova na svijetu koji žive u kući cara. A Split živi: Dioklecijanova palača, sagrađena prije sedamnaest vijekova, danas je živi organizam, sa stanovima u carevim sobama, kafanama u podrumima i životom koji kulja…
Grad u kojem se Dunav širi kao da se odmara. Grad s dva imena za sve, „naš grad”, i s jednom naročitom vještinom: umijećem da se sjedi u hladu, s kafom, i da se ne…
Grad koji se prvo čuje, pa vidi. Zvuk čaršije, miris ćevapa i kahve, boje bakra na suncu, i onda, preko svega, Kameni most, stariji od mnogih država, koji premošćuje Vardar kao da spaja dva svijeta.…
Grad koji se ne trči, šeta. Ljubljana je imala taj poseban dar: usporavala je svakog ko u nju dođe. Zmajski most s četiri čuvara, Tromostovje koje je od jednog mosta preraslo u tri, kafići uz…
Zvono tramvaja koje se čuje prije nego što ga vidite. Krovovi Gornjeg grada na uzdah od neba, cvijeće na Dolcu ujutro, i ona posebna svjetlost koju Zagreb ima kada se spusti sumrak. Ko je jednom…
Prvi pogled s Kalemegdana, tamo gdje Sava ljubi Dunav, ostaje u pamćenju cijeli život. Vjetar koji dolazi s dvije rijeke, šetalište po kojem se spoje svi jezici bivše države, i onaj osjećaj, neobjašnjiv, ali svima…
